Uništavanje BHRT-a u režiji vladajuće koalicije
Ovih dana u Sarajevu se održava međunarodna konferencija neinventivnog i pretencioznog naziva “Izgledi za napredak”. Iako mi, osobno, nije važno (t)ko je pokrovitelj i idejni tvorac ovog skupa i to neposredno nakon što je okončan još jedan takav ublehaški hepening zvani “Sarajevo Biznis Forum”, ne mogu a da ne izrazim vlastitu zadovoljštinu zbog činjenice da je glavna zvijezda ovog događaja bio premijer FBiH Fadil Novalić. U svom stilu, ovaj nekadašnji “ekspert” za slovenačke auto-felge i izrabljivanje bosanskohercegovačke radne snage, u uvodnom se, kako se to kaže, izlaganju, “osvrnuo na probleme i planirana rješenja za aktuelni bh. trenutak s posebnim akcentom na naš neumoljivi put prema EU i provedbu reformske agende”.
Nažalost, nisam imao čast prisustvovati ovom historijskom skupu pa sam, eto, ostao uskraćen da ne čujem kako prisutne zvanice i sarajevski nezavisni novinari s Borkom Rudić na čelu, u pauzama Novalićevih šarenih laža, federalnog premijera rešetaju pitanjima o tome kako njegova vlast nezaustavljivo srlja u ekonomsku propast, a stanovništvo FBiH u izvjesno dužničko ropstvo koje će metastazirati na neizlječivom kokuzluku.
Znamo od ranije da je kontrola nad medijima prioritet svake loše vlasti. Samo na prvi pogled danas je to možda vidljivije u Republici Srpskoj, ali daleko od toga da je i federalno “maslo za ramazana”. Uostalom, da je drugačije, ne bi Novalićeva stranka uporno politički podržavala skupinu medijskih diletanata da pune četiri godine bez ikakvog zakonskog uporišta upravljaju, recimo, FTV-om. I da pritom ta sumnjiva škvadra nikom ne polaže račune za milionske finansijske transakcije – ni Upravnom odboru koji godinama ne postoji, a ni federalnom parlamentu u kojem očigledno nema interesa za vraćanje federalnog javnog servisa u zakonske okvire unatoč nepobitnim činjenicama o nesavjesnom poslovanju menadžmenta evidentiranom u brojnim negativnim revizorskim izvještajima. O uništenoj produkciji i tragikomičnom repriznom programu FTV-a suvišno je i govoriti...
U ovoj politički kontroliranoj anarhiji, rukovodstvo FTV-a sklapa i mijenja saveze “od kunte do pante” nudeći svoje usluge različitim frakcijama unutar vječito vladajuće SDA. Neke informacije govore da su preletači s FTV-a u ovom aktuelnom trenutku vrlo bliski sa SDA-ovcima koji o svom šefu, Bakiru Izetbegoviću dakle, misle gore nego lideri nepostojeće opozicije. Osim toga, uvijek dobro obaviješteni vlasnici ugostiteljskih objekata u kojim se šefovi FTV-a sastaju sa svojim „političko-uredničkim“ nalogodavcima, “kunu se u majku” da je nakon Izetbegovića drugoplasirani na listi za medijski odstrel njegov koalicioni partner Fahrudin Radončić...
Ali nije ni to, što bi rek’o Nele Karajlić na drugoj ploči Zabranjenog pušenja. Ovdje je problem znatno opasniji i kompleksniji. Simbol svake evropske države (a mi, jelte, jurimo ka Evropi, što bi rekao Denis Zvizdić) predstavlja njen javni RTV servis.
U slučaju države Bosne i Hercegovine to je svakako BHRT koji ovih dana proživljava najteže dane od svog nastanka. Zaposlenici i rukovodstvo ovog javnog servisa stalna su meta napada političkih moćnika koji ovu državu, a samim tim i RTVBiH, jednostavno – ne žele. I ne zaboravimo, aktuelnu vladajuću koaliciju ( uz SDS i oba HDZ-a koji već pokazuju zabrinjavajuću mržnju i patološki prezir prema državnoj televiziji) čini i bošnjački politički faktor, ista ona kvazipatriotska elita što nepodnošljivom šutnjom odobrava svaki atak svojih političkih partnera na BHRT.
Ako na kraju SIGNAL zauvijek nestane iz naših života, a svjetlo u oronulom Sivom domu ugasi zadnji koji izađe, to će biti konačna posljedica političke izdaje svih onih raguža i krišta, genjaca i pandurevića, lovrinovića i džaferovića, tih štetočina što decenijama luksuzno žive na budžetskim jaslama zaklinjući se u državu čije simbole svojim (ne)radom dosljedno uništavaju...
P.S. Tužno je na BHT-u bilo gledati nedavni “živi” prijenos dodjele “Večernjakovog pečata” iz Mostara. Bio je to, nesumnjivo, skup i produkcijski zahtjevan projekat zbog kojeg je brojna tehnička ekipa državne televizije u najvećem hercegovačkom gradu morala provesti najmanje sedam dana. Iako je BHT krajnje profesionalno realizirao ovaj zadatak, iz prvih redova “Herceg-Stjepana Kosače” osmjehivale su se zvanice i uglednici koji javno priznaju da ne plaćaju, inače zakonski obaveznu, RTV pretplatu. Tma i tmuša neprebolna...