Sarajevsko obrazovanje po uzoru na saudijsko i malezijsko

Desilo se prošle sedmice mnogo toga. 

Odmorili smo se od Prvog maja i jedva čekali petak da se odmorimo od radne srijede i četvrtka. Spomenuli smo se opet Tita i zaključili kako već 36 godina čekamo da se netko pojavi i zauzme njegovo mjesto. No, još uvijek ništa. 

Obilježili smo dan kada je jedna divna građevina ponovno obnovljena i naslušali smo se mnogih govora. Neki su podsjećali na jednu ratnu pjesmicu jedne od “zaraćenih stranaˮ na prostorima bivše Jugoslavije i koja se završavala na “nas i Rusa 200 miliona...ˮ. Dobro, ovaj put nije bilo 200 miliona nego 78 miliona, ali da ne budemo cjepidlake, šta je stotinjak miliona gore ili dole. Bilo je i drugih govora u kojima smo se pozivali na simboliku ovoga čina i podsjećali da se neke stvari ne smiju više ponoviti. Bilo je govora koji nisu održani i riječi koje nisu rečene, a koje su, i pored mudrog i politički korektnog pojašnjenja “ćutljivog govornikaˮ, jasno poslale poruku da su riječi na svečanostima jedno, a djela onih koji ih izgovore najčešće nešto sasvim drugo.

Obilježili smo godišnjicu Bitke za ranjenike. Uzgred, baš me zanima da li se i kako ova bitka izučava u osnovnim i srednjim školama na časovima jednog iz nacionalne skupine predmeta – povijesti. Prisjeti li se teških, ali svijetlih djela naših predaka, kada se u neljudskom vremenu dokazivala njihova ljudskost. 

Zapanjili smo se kako to da naizgled medijski klaun, a u biti izuzetno inteligentna i manipulativna osoba, uspije postati kandidat broj jedan za predsjednika Amerike. No i to je lako pojasniti jednom poznatom i za sve prostore primjenjivom rečenicom: kakav narod, takvi i lideri, mada poslije oni izabrani pokušavaju da urade negativ te “fotografijeˮ i da u kopiji narode kroje po svojim slikama i prilikama. Zanimljivo, obično se narod ne buni zbog toga. U krajnjem slučaju, što nas treba začuditi trenutna pozicija gospodina Trampa. Pored toga što je bogat i što ima “upečatljivuˮ frizuru, zgodnu suprugu, naučio je sve što treba da nauči vodeći jedan od najgledanijih reality projekata (The Apprentice) i stoga je pronašao model kojega se drži kao nekada planetarno popularni Džirlo: za reality glasače – reality proizvodi (lideri).

Kako već rekoh, desilo se mnogo toga i jedna kolumna je malo da sve spomene. Dešavat će se mnogo toga i sljedeće sedmice i one tamo, iza nje. Nažalost, u svim tim dešavanjima počesto, po onoj dobroj staroj (danas me baš krenulo s narodnim mudrostima) svakog čuda tri dana dosta, već sutra zaboravimo obećanja od jučer. E pa, ima stvari koje ipak treba pamtiti.  

Stoga ću izdvojiti i najavu da bi Sarajevo moglo i trebalo postati “obrazovno središteˮ. Malo nezgrapno zvuči, no ne treba zamjeriti ovoj kovanici koja je sigurno doživjela svoje modifikacije u odnosu na izvorno izrečeno. Ovaj, za sada samo utopijski nagovještaj, došao je u okviru panela “Sektor obrazovanja u regionu: razvoj svjetske klase ljudskog kapitalaˮ. Održavanje ovakvog panela me naknadno zaintrigiralo, prvenstveno zbog izjave premijera Kantona Sarajevo, ali i zbog pomalo neobičnog odabira moderatora i govornika. Naime, sam naziv govori o obrazovanju u regionu, no učesnici panela bili su predstavnici više univerziteta iz Sarajeva te Malezije i Saudijske Arabije. Vjerujem da bi bilo efikasnije i informativnije za sve da su se među govornicima našli i predstavnici visokoškolskih institucija iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Albanije i drugih zemalja ovoga regiona, kao i predstavnici visokoškolskih institucija Tuzle, Banje Luke, Mostara, Bihaća. No, sam organizator je taj koji vrši odabir učesnika i tema, te ih prilagođava stvarnom cilju panela i cijeloga zbivanja koje organizira. To je svakako bilo vidljivo u ovoj forumskoj sesiji. 

Najzanimljivije je svakako to da je u sklopu panela premijer Kantona Sarajevo naglasio da je misija vlade koju vodi “promocija Sarajeva kao regionalnog lidera u visokom obrazovanju te da je Kanton Sarajevo trenutno usred reforme obrazovnog sistema, kao i da je ona je jedna od najvažnijih odrednica ove vladeˮ. Prihvatajući gospodina Konakovića kao političara iza kojega je dugogodišnja karijera, a pred kojim su sigurno još veći izazovi i vjerujem bitnije pozicije u političkom establišmentu ovih prostora, nadam se da će se držati ovih riječi u svom budućem djelovanju. Ustvari, već sada ima priliku da to i dokaže i to kroz izmjene Zakona o naučnoistraživačkoj djelatnosti (posebno u članu koji se odnosi na njeno finansiranje), kao i modifikacije Nacrta Strategije razvoja Kantona u narednih 5 godina (u kojoj su visoko obrazovanje i znanost dobrano zapostavljeni), izmjene Zakona o visokom obrazovanju, ali i kroz strukturiranje budžetskih projekcija za 2017. i druge godine koje dolaze. 

Kroz izmjene ovih akata, već u relativno kratkom vremenu moći će se jasno vidjeti da li je priča o Sarajevu kao centru visokog obrazovanja u regionu uistinu pravac u kojem se ide ili samo još jedna lijepa neostvariva riječ, izrečena u prijateljskom okruženju iste interesne grupe.

U međuvremenu su znanstvenici polako počeli shvatati kako zika virus narušava razvoj moždanih stanica. Možda ovo istraživanje bude izuzetno zanimljivo i za nas i za neki sljedeći forum, ako ne zbog zika virusa, onda zbog kontinuiranog “narušavanja funkcionalnosti moždanih stanicaˮ na ovim prostorima.