Neuka nauka
Da, mi stvarno volimo da pišemo, pričamo i diskutujemo, te da pametujemo, mudrujemo i tražimo mane u svakom planu. S druge strane ne volimo da čitamo, shvatamo i realiziramo, pa čak ni ono što smo sami napisali ili što smo naručili od drugih, mudrijih da napišu za nas. Zato i imamo mali milion nacrta, zakona, poslovnika, rješenja, ustava u pokušaju, a posebno strategija koje smo naručili, a koje nikada nismo ni mislili da pokušamo realizirati.
Lutajući tako bespućima virtualnoga svijeta, i to posebno u njegovim zabačenim, nedovoljno istraženim i od samih tvoraca zaboravljenim predjelima, može se naići i na zanimljive dokumente, ali i dokaze navedenih misli. Kako je našoj javnosti poznato, na državnom nivou postoji jedno ministarstvo koje zadužismo za civilne poslove. Nekako, kada pogledate njegovu strukturu i područje djelovanja, možete ga opisati kao ministarstvo “za sve ostalo”. Ima tu 9, 10 različitih sektora... Od općih poslova, putnih isprava, nauke, obrazovanja, meteorologije, deminiranja... Ima jedan sličan koncept u Alanu Fordu i zove se Ministarstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena.
Znam, sve znam, opet Dejton, opet ograničenja ustavom, opet nedostatak političke volje, opet ministar koji je u osam godina bio toliko efikasan da je ovo, najbitnije ministarstvo učinio prezaposlenim i maksimalno ispunio formu, a zaobišao suštinu i ništa nije uradio.
No, vratimo se mi dokumentima koje uzalud napisaše mudri ljudi. Jedan od tih dokumenata upravo na web-stranici ovoga multidisciplinarnoga ministarstva bila je Strategija razvoja nauke u Bosni i Hercegovini 2010–2015. Strategiju napisa ekspertna skupina predvođena jednom od najjačih i “najtrofejnijih” bosanskohercegovačkih znanstvenica. O ostalima, nekom drugom prilikom.
Za razliku od pojedinih nazoviprofesora, nazovifilozofa o čijim plagijatima se knjige napisaše, jasno navodim da sljedeće informacije u ovome tekstu možete naći na 57. i 58. stranici ovoga dokumenta. Naime, u jednoj tabeli, u sklopu SWOT analize autori su prikazali sve prednosti koje smo kao društvo imali za razvoj znanstveno-istraživačkoga rada te 2009, dok su u drugoj analizi determinirali i naše slabosti u ovoj oblasti. Naravno, ovih prvih je bilo upola manje i tačno se vidi da su pojedine stavke pomalo “navučene” u duhu entuzijazma i optimizma kojim su autori pokušali zaraziti i izabrane zvaničnike i naručitelje dokumenta. S druge strane u koloni koja predstavlja slabosti, jasno i okrutno realno su napravili anamnezu našeg odnosa prema onom što se zove nauka u 20 stavki, od dugogodišnje marginalizacije nauke, preko nepostojanja jasnog i preciznog strateškog plana i skromnih finansijskih ulaganja, pa do zastarjelog sistema, posebno, visokoga obrazovanja. Potrudiše se i napisaše i niz preporuka čijom bi se implementacijom stanje u proteklih pet godina moglo pokrenuti s mrtve tačke.
No, to se nije desilo! Naprotiv, kolona sa slabostima postala je još veća, a s prednostima se dramatično skratila. Štaviše, neke od prednosti iz te 2010. postadoše slabosti u 2016. Niti jedna od navedenih preporuka nije pretjerano zaintrigirala naručioce i navela na konkretne poteze, osim možda ponekog ispunjavanja formi u vidu konkursa za raspodjelu sredstava. Nije da se slažem sa svakom od njih (neke su pomalo ličile na listu bajkovitih želja), no neke su bile itekako provodive. Nažalost, isključivo političkom voljom mandatnih dužnosnika trud ljudi koji ovo napisaše i pojedinih operativaca iz ministarstva ostade samo “još 80 stranica tamo neke strategije”. Uzevši u obzir to da su sigurno i platili izradu dokumenta, ovu definiciju možemo proširiti na “još 80 uzalud plaćenih stranica tamo neke strategije”.
I evo nas sada tu gdje jesmo... 2016. godina... Znanstveno-istraživački rad polako postaje imaginarna kategorija. Ono što najviše zabrinjava jesu nove strategije namijenjene razvoju kantona, baš poput ovog Sarajevskog, za čiji će se nacrt ove sedmice dizati ruke u Kantonalnoj skupštini. Kratkim i uvodnim pregledom Nacrta Strategije razvoja Kantona Sarajevo do 2020. možete primijetiti da se na 180 strana riječ “naučni” spominje oko 20-ak puta i to više kao dekoracija koju morate staviti na novogodišnje drvce jer vam ga je poklonila tetka koja dolazi na proslavu. Da, vi znate da vam se ono ne uklapa tu, ali eto morate, radi tetke, radi javnosti, red je... Siguran sam da prilikom pisanja ovoga dokumenta ljudi zaduženi za “znanstveni dio” (ako je uopće bilo takvih) nisu niti bacili oko na ranije spominjanu državnu strategiju niti na neke druge relevantne izvore... Jer da jesu u “ovom kolosalnom dokumentu od 180 stranica” znanstveni instituti se ne bi pojavljivali onako, usput, bez ikakve preciznije vizije njihove revitalizacije, uspostavljanja i podrške njihovom radu. A tek da ne spominjemo istraživačke kapacitete pojedinih fakulteta ili, pak, famoznog kampusa koji se ne spominje ni jednom riječju.
No, iskustvo nas uči da ne moramo pretjerano biti zabrinuti, jer sve ide u prilog tvrdnji da je ova strategija samo još jedna “forma”, ali ne i suština. A ne mora da bude tako, zar ne?
U međuvremenu, akademska zajednica Kantona Sarajevo, zaokupljena svojim predstojećim “autonomno-akademskim izborom” novog rektora ćuti. Čini se da većina članova te zajednice uopšte i nije zainteresirana za ovaj dokument, kao da želi poručiti da se znatan dio tog miljea nije niti “očešao” o naučno-istraživački rad. Nadam se da sam u krivu!