Đubre ispred naših vrata
Hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović prošla je sedmica protekla burno. Prvo je usred Pantovčaka zaradila diplomatsku pljusku od Nicholasa Deana, posebnog američkog izaslanika za holokaust, i to zbog sve otvorenijeg propagiranja i toleriranja fašizma u susjedstvu, nakon čega je navrat-nanos okupila predstavnike manjinskih zajednica u Hrvatskoj, a sve kako bi ih ubijedila da promijene svoju raniju odluku o ignoriranju zvanične državne ceremonije sjećanja na žrtve ustaškog terora u Jasenovcu. Još se nisu ni smirile tenzije zbog neuspjeha KGK da nagovori predstavnike srpske, romske i židovske manjine da joj se pridruže na mjestu nekadašnje fabrike smrti, a jučer je u zagrebačkom naselju Peščenica nepoznati počinitelj bacio bombu na vrtić koji pohađaju romska dječica. Srećom, neimenovani fašista bombaški je napad izvršio u večernjim satima pa je sve prošlo bez nedužnih ljudskih žrtava. Uz brojne osude već pomalo metastazirane demonstracije mržnje kojoj svjedočimo širom Hrvatske, HDZ-ova vlast u Zagrebu dobila je i šamarčinu od svojih američko-evropskih partnera čiji su akreditirani ambasadori otvoreno izrazili zabrinutost zbog sve brutalnijeg ugrožavanja slobode tamošnjih medija. “Sloboda medija je ključna u svakoj demokraciji. To je ono o čemu smo razgovarali i što ćemo nastaviti promovirati”, poručile su preko Twittera diplomate sa Zapada, na što im je KGK, u pomalo zaboravljenom tuđmanovskom stilu, zaprijetila da se “veleposlanici ne mogu i ne smiju miješati u unutarnje stvari zemlje primateljice”. Iz ovih verbalnih sukoba Hrvatska je izašla siromašnija za demokratske i antifašističke principe koje, kao, propagira, a Evropa i SAD su javno ukazale na moguću “orbanizaciju” najmlađe članice Evropske unije.
Radikalizacija društvenih prilika u državi s kojom Bosna i Hercegovina dijeli najdužu granicu, školski je primjer kako se jedna “dosadno-stabilna” zemlja za nepunih godinu dana (zahvaljujući izbornim kampanjama KGK, Tomislava Karamarka i njihovog HDZ-a) lako pretvori u “državu-slučaj”, što neizbježno uzrokuje reduciranje osnovnih ljudskih prava, nasilje većine nad manjinom, te promociju najmračnijih ideologija iz prošlog stoljeća. Srećom, Republika Hrvatska je punopravna članica EU i nema nikakve dileme da radikalne ideje (poput one da se kao službeni pozdrav u hrvatskoj vojsci uvede ustaški poklič ZDS) neće proći, bez obzira na činjenicu što su i aktuelna predsjednica i domoljubna vlada na te pozicije stigli upravo zahvaljujući njihovim glasovima u kampanjama politike straha.
A gdje smo mi u svemu tome, posebno ako uzmemo u obzir historijski fakat da je BiH uvijek bila na gubitku zbog akcija političkih radikala u komšijskom susjedstvu? Da li nam zapravo posljednja međunarodna ofanziva na vlast u Zagrebu išta govori o nama i našem položaju na listi evropsko-američkih prioriteta? Stanje s ljudskim pravima kod nas je najugroženije na Balkanu, a demonstracije otvorenog fašizma i mržnje prema drugim i drugačijim više adekvatno ne bilježe čak ni najpedantniji novinari. No, bez obzira na to, u baruštini u kojoj preživljavamo, aktuelni politički moćnici bez ikakve javne odgovornosti poduzimaju što god im padne na pamet, a da pritom niko od stranaca na čelu s OHR-om (nećete vjerovati, ali ta institucija još uvijek egzistira!) čak ni diplomatski šturo ne osuđuje te poteze. Kako rekosmo, ovdje su demonstracije mržnje i netrpeljivosti odavno postale dio nekažnjivog i poželjnog nacionalnog folklora, a sve se to odvija uz glasnu šutnju međunarodnih autoriteta... I upravo dok pišem ovaj tekst na e-mail mi stiže poziv austrijskog CSI-ja za okrugli sto na temu “Tihi ubica društva – desničarski ekstremizam u Evropi”. Radnja se događa u Linzu, što, iz finansijskih razloga, automatski isključuje mogućnost moje nazočnosti cijenjenom skupu. Ipak, ne sumnjam da će se među učesnicima naći i osobe iz Bosne i Hercegovine zadužene za zaštitu ljudskih prava i demokratske principe koje će, umjesto da “prvo počiste đubre ispred svojih vrata”, žestoko polemizirati i dosljedno teoretizirati o opasnostima evropskog skretanja udesno. Ne znam za vas, ali nekako me sve ovo podsjeća na onaj Đurin i Neletov skeč iz rane faze Top liste nadrealista: “U Švedskoj problemi, zdra'o”.