Parole
Već dugo su Ingrid i Brigita ovdje, počele su pomalo i da kontaju naš jezik.
“Zašto piše ono tamo na onom zidu?” pitaju.
Gledam, vidim na ruševnoj zgradi izblijedjelim slovima piše: “Živio drug Tito.”
Uh, uzdahnem umorno, valja sad neukim Šveđankama pojasniti čitavu jednu umjetničku formu izražavanja koju je najlakše definisati kao Političke parole komunističke Jugoslavije. Daj da se sjetimo bar nekih.
FABRIKE RADNICIMA, ZEMLJA SELJACIMA
Izašli kod nas neki dan – svaki dan manje-više – radnici i štrajkuju, bezbeli opravdano se bore za svoja ugrožena prava, a ja se sjetim zemlje koja je imala tako uređena radnička prava da su zemlje Skandinavije kaskale za njom. Zemlja se zvala Jugoslavija i u njoj su komunisti doslovno proglasili radnike vlasnicima fabrika. E, al' nisu ti isti radnici htjeli da budu vlasnici, jok, što će im taj belaj, htjeli su oni da fabrike pripadnu kapitalistima pa da ih, kao što je i prirodno, kapitalisti ugnjetavaju. Nije prirodno da sam sebe ugnjetavaš. I tako, dođoše izbori devedesetih, isti ovi radnici koji danas štrajkuju većinom pohrliše srušiti ogavnu komunističku vlast i podijeliti fabrike kapitalistima, danas takozvanim tajkunima. Fino to reče Rambo Amadeus: “Narod je glup, i sad izlazi na ulice i žali se što je glup. Ne možeš se žaliti što si glup.”
Što se tiče ovog drugog dijela parole, o tome da zemlju treba dati seljacima, ona je, odgovorno tvrdim, ispunjena. Stvarno ovu zemlju i vode seljačine.
BRATSTVO I JEDINSTVO
Teško je naći i jedan Titov govor koji nije završavao mantrom: “Čuvajte bratstvo-jedinstvo kao zjenicu oka svoga”. Znao je frajko u čemu se krije kancerogeno tkivo Balkana.
DRUŽE TITO, SAMO PIŠI, ORAT ĆEMO I PO KIŠI
Privrženost sela Titu bila je logična i očigledna. Ali u nastavku koji slijedi parola postaje pomalo neočekivana:
AKO PIŠE I JOVANKA, ORAT ĆEMO BEZ PRESTANKA
Dakle, postaje jasno da je Titov seksualni život imao direktnog uticaja na prinose s jugoslovenskih žitarica i njiva.
DRUŽE TITO, SAMO KAŽI, ŽIVJET ĆEMO U GARAŽI
Da to ne bi bilo tako, pobrinuo se upravo Tito objezbjeđujući društvene stanove svojim radnicima. Doduše, trebalo je čekati neko vrijeme na stan, postojale su bodovne liste koje su pravili radnički savjeti, ali na kraju je svaki radnik imao riješeno stambeno pitanje. Danas nema Tita, a radnici sve češće žive upravo u garažama.
SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU
Narod možda jeste oslobođen, prije svega oslobođen je od zdrave pameti i normalnog života, ali fašizam je daleko od smrti. Čini se da nikad nije bio vitalniji. U Palama studentski domovi dobijaju ime po ortodoksnom fašisti. Kakvu ćemo to omladinu odgojiti ako se obrazovne ustanove nazivaju po takvim dokazanim budalama? Student koji pet godina živi u domu koji nosi ime Radovana Karadžića otežano može izrasti u ozbiljnog intelektualca.
BEZ BOGA – BEZ GOSPODARA
Klasična komunistička parola kojom se propagirao ateizam. Ali, eto danas kada su ateistički pokreti u civiliziranom svijetu sve jači i dominantniji, ateizam kod nas kao da je potpuno zamro. Na popisu u Norveškoj, recimo, većina se stanovništva izjasnila kao ateisti, a nedavno, usred katoličkog Rima, ugledah autobus na kojem je odštampan slogan: “Loša vijest – nema Boga. Dobra – ne treba nam!” To je samo jedan od slogana koje sve češće možemo naći na bilbordima i plakatima širom Zapadne Evrope, a djelo su ateističkih udruženja. Kod nas, međutim, sve naopako. A da podsjetimo, još davne 1947. na čelu s AFŽ-om, pokrenuta je akcija emancipacije muslimanskih djevojaka i žena, a koja je imala za cilj skidanje zara i feredže. Akcija je pedesetih poduprta i zakonom na nivou čitave Jugoslavije, i rezultat nije izostao. Danas se na ulice, svjedočimo, sve više vraća taj modni trend koji žene vraća Bogu u skute, a muškarcu pod noge.
I POSLIJE TITA – TITO
Aha, sto posto. Malo se koja komunistička parola pokazala potpuno netačnom kao ova. Možda jedino ova naredna:
ZEMLJA KOJA IMA OVAKVU OMLADINU NE TREBA DA BRINE ZA SVOJU BUDUĆNOST
Činjenice kažu, kad je stasala omladina iz ove parole, država se raspala k’o kula od karata.
TRST JE NAŠ
Riječ je o strašnoj ublehi koja je imala jednostavnu taktičku funkciju. Pošalješ vojsku na Trst koji ti realno ne pripada, pa onda kada Talijanima vratiš taj grad, ispada da si baš ono velikodušan, mada si poklopio cijelu Istru. Malo je reći da je Tito bio namazan.
Elem, jugoslovenske parole bile su neka vrsta komunističkih narodnih poslovica koje su propagirale ideju savršenog besklasnog društva, ateizma, jednakosti i odanosti Titu i Partiji. Postoji nešto nostalgično u tim idejama, naročito kada je spomenuta jednakost u pitanju. Što se jednakosti tiče, danas smo samo svi podjednako u govnima. Ništa više.
“Pa jel' taj Tito živio ili nije živio u ovoj ovdje zgradi?” pita Ingrid.
“Ne razumijem, otkud ti ta ideja?” zbunih se.
“Kako otkud joj ta ideja?” pojašnjava Brigita. “Pa fino piše: Živio drug Tito.” Logično.