Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane...
Šta da kažem nakon što mi je profa Marjanović kidnapovao tradicionalni medijski dan – ponedjeljak? O tome sam prekjučer razgovarao s prijateljima koji su mi, valjda iznenađeni mojom predajom bez borbe, potvrdili da i njima veliko iznenađenje predstavlja eto to da sam se nakon petnaestak godina “mene u ponedjeljku”, odlučio prešaltati na utorak – dan u kojem, znamo to iz lekcije o sujevjerju, ne valja započinjati važne poslove, rezati nokte, šišati kosu, travu i živu ogradu, prevrtati sijeno, kretati na duža putovanja... Al', svake šuhe (gosta) petnaest godina dosta! Preuzeo sam kolumnu utorkom, u danu Lige prvaka i u skladu sa starim hitom Petra Graše “Bože daj da budem jak, da mi prođe utorak...”
Svako se nečega odriče ukoliko želi da posao ide kako treba. Zato se čvrsto držim tog užeta dok stvaramo novi.ba. I zapravo se u svom pristupu ni po čemu ne razlikujem od uredništva Dnevnog avaza i svih njegovih izdanja koji, kako vidimo, dosljedno održavaju koaliciju sa Strankom demokratske akcije (SDA) unatoč činjenici da im osnivač, utemeljitelj i lider Saveza za bolju budućnost (SBB) mjesecima čami u pritvoru kao što Profa piše kolumne ponedjeljkom. Nije to tako davno bilo kad su iz Avaza i SBB-a tvrdili da Bakir Izetbegović i njegova stranačka klika zloupotrebljavaju institucije sistema (policiju, sudove, tužiteljstva...) samo da bi Fahrudina Radončića kriminalizirali i strpali iza rešetaka. Danas je faktičko stanje takvo da je Radončić već treći mjesec u pritvoru, a s naslovnih stranica najmoćnije bh. novine i svih njenih izdanja defiluju SDA vedete predvođene bračnim parom Izetbegović s pripadajućim zvizdićima, novalićima, osmanovićima...
U čitavoj ovoj priči s pritvorenim gazdom SBB-a te neočekivanom, ali nedvosmislenom, “ezdeaizacijom” Avaza, krije se i dugo traženi recept uz pomoć kojeg se postaje najmoćnijim političarom u državi. Sad nam je kristalno jasno da se na tu poziciju, dakle, stiže nakon što se jednom od šefova koalicije fizički onemogući bavljenje svakodnevnom politikom, dok se istovremeno stranačka baza eliminisanog čelnika nagradi atraktivnim ministarsko-direktorskim funkcijama. Možda griješim, ali ne bih rekao da se SBB-ovci posljednjih dana (izuzimajući onaj patetični kolektivni odlazak na Radončićevo sudsko izjašnjenje o krivici) previše bave svojim pritvorenim šefom jer, šejtan bi ga znao, put ka EU nema alternativu, reforme ne smiju sekunde čekati...
Nakon što su partije takozvane lijeve orijentacije međusobnim spletkama i primitivnim sukobima svojih čelnika same sebe urušile, SDA-u i Izetbegoviću nije preostalo ništa drugo nego da vlastito nesumnjivo političko liderstvo potvrdi i podjarmljivanjem svog jedinog ozbiljnog konkurenta, a to jesu predstavljali SBB i Radončić. Izborna je godina i u SDA su ispravno računali da bi im upravo SBB u oktobru mogao oteti više vlasti nego što bi to za njih bilo prihvatljivo. I zato je organiziran onaj čuveni “bajramski ručak” kod Kibeta. Pa je uz razmjenu međusobnog razumijevanja odlučeno da je bolji “svebošnjački” pakt nego medijski rat, a prvi korak ka tom cilju bilo je “eutanaziranje” Avaza te otvaranje njegovih stranica za SDA (port)parole. Potom je stvorena koalicija u kojoj su vrlo brzo podijeljene funkcije i fotelje. Sve je izgledalo tako idilično – reforme, evropski put, zapošljavanje, svijetla budućnost... A onda je Radončić uhapšen! Nakon čega je, silom prilika i pritvorskih okolnosti, politički vlasnik kompletne koalicije SDA i SBB-a postao Izetbegović! Koji ne silazi s naslovnica najtiražnije dnevne novine na isti način na koji je svojevremeno tretiran njegov otac u onoj pomalo zaboravljenoj rubrici: “Vi pitate, predsjednik Izetbegović odgovara”.
Izvinite na smetnji, al' meni tu nešto žestoko ne štima. Nisam naivan da povjerujem kako u SBB ne primjećuju Izetbegovićevu dvostruku igru. A nisam ni dovoljno mudar da skontam šta ih rukovodi pa mu to dopuštaju...