Prioriteti

Komentar dana
Prioriteti
Urbana legenda kaže, a poznavajući mentalitet ljudi na ovim prostorima bit će i da se baš tako desilo, da je neki momak koji se nakon reintegracije vratio na Nahorevo, ili na Grbavicu, ili na Ilidžu, ili na neko drugo zgarište u BiH te 1996. ili 1997, na upit dušebrižnički nastrojenih predstavnika strane sedme sile u kakvom je stanju zatekao svoj dom, rekao: “Možeš reći da je nema, da je srušena, zapaljena, uništena, ‘srokana’, ali ako kažeš da je devastirana, polomit ću ti taj mikrofon.”


U eri španjolskih i turskih serijala, kablovske televizije, mnogobrojnih sezona Igara prijestolja, ne čini se tako lošom idejom i pokretanje novoga trenda – pisanje kolumne u nastavcima. 

Pa kaže...

Ne tako davno bijahu neka čudna vremena i počesmo koristiti razne strane riječi koje nam nikada na um ne bi pale. Dobro se sjećam kada je meni draga osoba u ludilu one 1992. godine u jednom telefonskom razgovoru (dok je toga još bilo u Sarajevu) izrekla rečenicu zbog koje ni danas ne može da živi od mene: Draga moja, to ti je, što bi naš narod rekao, egzodus. 

Pored toga, još jedna od riječi koje su tada uzele maha, a često bijahu u poratnom periodu upotrebljavane, bijaše i devastiran. Tih dana nam je sve bilo devastirano, od kuća do stanova, od duše do ljudi, od grada do države. Urbana legenda kaže, a poznavajući mentalitet ljudi na ovim prostorima bit će i da se baš tako desilo, da je neki momak koji se nakon reintegracije vratio na Nahorevo, ili na Grbavicu, ili na Ilidžu, ili na neko drugo zgarište u BiH te 1996. ili 1997, na upit dušebrižnički nastrojenih predstavnika strane sedme sile u kakvom je stanju zatekao svoj dom, rekao: “Možeš reći da je nema, da je srušena, zapaljena, uništena, ‘srokana’, ali ako kažeš da je devastirana, polomit ću ti taj mikrofon.”

I tako, dođosmo do one koja zaslužuje da joj se posveti više pažnje prve sezone ovoga serijala. I prije se rado, ali najčešće neutemeljeno koristila. Zanimljivo da je u ratnom Sarajevu dobila sasvim drugu dimenziju, pa su mnogi klinci tih dana mislili da i nema neko drugo značenje. Na kraju u posljednjih 20 godina nijedna riječ kao ta nije bila tako olako rečena, a poslije još lakše i brže iznevjerena, napuštena i bačena u zaborav, te zamijenjena istom, ali nekako drugačijom. Da, to je prioritet.
Rječnik kaže: prioritet – (lat. prioritas) prvenstvo, prednost, prvenstveno pravo; starješinstvo, prvenstvo s obzirom na starost. U matematici prioritet operacije označava njenu prednost u izračunavanju izraza u odnosu na druge operacije.

U pravnim znanostima prioritetno pravo je pravo prvenstva, tj. preče pravo koje ima prioritet nad svim ostalim pravnim aktima. U široj sferi ekonomije ovaj pojam se često koristi. Tako npr. u poimanju dugovanja, u čemu, nažalost, imamo jako mnogo iskustva, prioritetni dugovi su dugovi koji se prilikom otvaranja stečaja, moraju na prvom mjestu uzeti u obzir. U medicini, u segmentu pružanja prve pomoći, prioritet počiva na primarnom pregledu i podrazumijeva zbrinjavanje ozljeda i stanja koja ugrožavaju živote pacijenata. Na osnovu toga se odlučuje kojem će pacijentu pomoć biti prvo pružena i koja će se ozljeda i stanje prvo tretirati. U ratnome Sarajevu, iz vizije prosječnoga Sarajlije, prioritet je bila žica (provodnik) koja je sprovodila struju od bolnice, štaba ili UN baze do stana nekoga “povlaštenog člana društva” tih godina, na koju se “obični plebs” domišljato “kačio” i u svoj stan dovlačio neopisivo bogatstvo u vidu upaljene sijalice ili utišanog radija.  

Sve ove definicije bilo je relativno lako pronaći po rječnicima, online leksikonima i nepisanim sjećanjima onih koji su noć i noći proveli po krovovima Sarajeva prije dvadesetak godina. Ali, postoji jedna kategorija prioriteta koja nikako jasno da se definira već desetljećima na ovim prostorima. U tu kategoriju spadaju politički prioriteti pojedinih interesnih grupa koje rado od milja zovemo političke stranke, mada je većina od njih jako daleko od bilo kakvoga jasnog stranačkoga modela organiziranja. Samim tim, s obzirom na nestabilnost te kategorije, i definiranje državnih prioriteta u ovoj zemlji više podsjeća na izvlačenje dobitne kombinacije lota, nego na proces zasnovan na dugotrajnim, intenzivnim, detaljnim i opsežnim analizama stručnoga tima, što bi u biti određivanje ove kategorije i trebalo biti.

Primjera radi, ne tako davne 2014. godine u predizbornoj kampanji stranke pobjednice u dijelu BiH koji se naziva federacijom isticale su: ekonomski oporavak, zapošljavanje, euroatlantske integracije, unapređenje obrazovnog i zdravstvenog sistema, reforma javne uprave, smanjenje državnoga aparata... Sve što prosječni glasač želi čuti. Nekoliko mjeseci poslije potpisaše dokument u kojem malo odstupiše i “preciziraše” deset segmenta oko kojih se kao složiše i na kojima će njihova vlast počivati, a to bijahu: “Ustav i Izborni zakon BiH, euroatlantske integracije, vladavina prava, ekonomsko-socijalne reforme, infrastrukturni projekti, osiguranje ravnopravnosti naroda i građana i očuvanje nacionalnog identiteta, prava branitelja, održiv povratak, otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda i konkretne mjere, plan i rokovi realizacije” (šta god to bilo).

Koliko je bilo uspješno i promišljeno određivanje i definiranje tih prioriteta pokazuje današnje stanje u kojem ne samo da ništa od onoga olako nabacanog u navedenom dokumentu nije realizirano (osim aplikacije za EU o čijoj ozbiljnosti i utemeljenosti je degutantno i razgovarati), nego i tadašnja “čvrsta i za budućnost opredijeljena” koalicija odavno više ne postoji i niko je se više ne sjeća. A stvari su tako jednostavne u BiH, jer najveći prioritet ove države, ovoga društva, pa i njenih konstitutivnih i nekonstitutivnih članova jeste modernizacija i unapređenje obrazovno-odgojnog sistema. I tu počinje ovaj serijal.

A u međuvremenu, daleki Kuvajt postade jedina zemlja na ovoj planeti u kojoj svi stanovnici moraju deponovati svoj DNK profil u državnoj bazi podataka...

 

Ne propustite