Đe ba zapelo s popisom stanovništva?

Komentar dana
Đe ba zapelo s popisom stanovništva?
Portal Novi.ba od danas ima čast da svakog ponedjeljka objavljuje kolumnu eminentnog eksperta prof. dr. Damira Marjanovića, pod nazivom "DNK I POLITIKA". Radi se u prvoj u nizu dnevnih kolumni koje će za naš portal pisati novinari i javne ličnostiiz cijelog regiona.

Portal Novi.ba od danas ima čast da svakog ponedjeljka objavljuje kolumnu eminentnog eksperta prof. dr. Damira Marjanovića, pod nazivom "DNK I POLITIKA". Radi se u prvoj u nizu dnevnih kolumni koje će za naš portal pisati novinari i politički aktivisti iz cijelog regiona.

 

Dobra stara, ne uvijek precizna, ali izuzetno informativna, Wikipedia kaže sljedeće: “Metodologija je grana logike koja proučava i razvija logičke okvire naučnog saznanja, proučava metod, razvija njegova logička načela, nastoji da sistematizira i ocijeni istraživačko iskustvo jedne nauke. Logička saznanja su temelj metodologije, ali u nju pored logičkih ulaze i tehnički i heuristički elementi.”

Hajde da vidimo šta nam još bolji i još stariji internet kaže za popis. Dakle, popis (ili vam cenzus) predstavlja organizirano prikupljanje raznih podataka o stanovništvu koje provodi jedna država. Popisom se bavi grana statistike koja se zove popisna statistika. Ovo prikupljanje podataka obično se provodi svakih 10 godina (osim u zemljama poput Kanade, gdje vlasti vole da se samokažnjavaju pa to rade svakih pet godina). Popis se odvija u četiri detaljno planirane faze: priprema popisa, prikupljanje informacija, analiza podataka i objavljivanje podataka. 

Logika, metodologija, heuristika, detaljno planiranje... Sve su to meni dragi pojmovi koji jako teško idu u isti koš s onim što zovemo “aktualni momenat u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina”. No, hajde da ne trčimo pred rudu, hajde da ne režiramo film unaprijed i da ne tvrdimo za sebe same da smo gori nego što jesmo. Hajde da malo istražimo dokumente koje rado pišemo, ali ih rijetko čitamo. U jednom impresivnom izdanju od 195 stranica pomalo nemaštovitoga naziva: Metodologija za pripremu, organiziranje i provođenje popisa stanovništva, domaćinstva i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 godine, na stranici 29 se jasno navodi da je osnovni cilj Popisa da “...osigura relevantan skup podataka o broju i teritorijalnoj distribuciji stanovništva u Bosni i Hercegovini i njegove demografske, geografske, socio-ekonomske, kulturološke i druge karakteristike, koje će poslužiti u pripremi i implementaciji razvojnih planova u svim sferama društvenog i ekonomskog života u Bosni i Hercegovini...”
Kada pročitate sve ovo,prosto vam bude baš onako drago. Pa ipak nismo tako površni. 

Izgleda da se naša državna Agencija za statistiku, barem na papiru, dobro pripremila. U prilog tome ide i ozbiljna web-stranica namijenjena samo ovom događaju i to na sva četiri maternja jezika u BiH (srpski, hrvatski, bosanski i engleski – inače maternji jezik twitter i viber generaciji iz svih konstitutivnih naroda, a Boga mi i ostalih). I bi popis. I popisa se sve živo i što misli da je živo. I prođe od tad najmanje pet, šest Bajrama, po tri Božića, Uskrsa, Pesaha, Dana mladosti, 25-ih novembara i 9-ih januara, kosa se prorijedila i brada osijedila – a rezultata nigdje, barem ne onih konačnih.

Nakon godina strpljenja i gledanja svoga posla, prosječni Bosanac, ali i Hercegovac, poče se pitati, onako, u svome maniru: Đe je, ba, zapelo!? E pa zapelo je u tome što mi ovdje izgleda ipak volimo više lijepu laž nego manje lijepu istinu. Zapelo je u tome što se “oni” kao brinu da “mi” kao ne saznamo da smo izgubili pola miliona ljudi od 1991;da jednih “po Dejtonu”, mašala, ima previše, a drugih, dapače, premalo; da je Sarajevo postalo (pre)dominantni bošnjački grad; da u Republici Srpskoj živi preko 80% Srba; da su Mostar odavno već podijelili i (multi)etnički devastirali; da prvi put u svojoj povijesti ova zemlja, Bosna i Hercegovina, ima nacionalne torove, teritorije, entitete, kantone; da nam je prosječna plata na nivou poludnevnice koju uzimaju “stranjski” dužnosnici (dušebrižnici) zaposleni u BiH i tome slično. Hajde, ljudi, da se više ne lažemo, da izvadimo tu glavu iz pijeska i olakšamo “njima” i pojasnimo im da “mi” to znamo i živimo već desetljećima i da ne trebaju “oni” da nas zavaravaju, jer “mi” sami sebe mnogo bolje lažemo od njih. 

Kad smo već kod laganja, onda hajde da se ne lažemo i da jasno kažemo: Profesionalci (ako vas ima) u agencijama, vi ste odgovorni za odbranu svoje struke (ako ničeg drugog)! Završite više taj posao! Trebaju nam informacije o starosnoj demografskoj piramidi BiH, o dominantnom stupnju obrazovanja, procentu obradivog zemljišta i svega onoga što moramo znati ako želimo objektivne strategije razvoja ove zemlje, a ne samo “dobre želje”, u vidu većina “strategija” na koje smo potrošili 20 godina života naših potomaka. Na osnovu tih podataka se u normalnim zemljama osmišljava obrazovna politika, penzioni fondovi, privredni razvoj i još štošta što ne ovisi o procentu konstitutivnih naroda koji valjda žive i u nekim drugim zemljama, ili se možda to nekako drugačije zove tamo preko Une, Save ili Drine.

Eh da, na kraju, nemojte se molim vas “vaditi” na znanost, metodologije, pitanja od 1. do 7. ili to famozno 40. pitanje popisa, kao ni na “nedostatak političke volje”. Pa politička volja i ne smije imati nikakve veze sa statistikom i procentima. U krajnjem slučaju, svima je jasno kolika je sposobnost političkog usaglašavanja naših glavešina, jer da se njih pitalo, sila gravitacije još ne bi bila zvanično prihvaćena, zbog nedostatka suglasnosti o boji jabuke koja je navodno pala sirotom Njutnu na glavu.
A o potrošenih 50 miliona bez konačnih rezultata, pa i to će doći na red..

Ne propustite