Neznana studentice s Pala: Dabogda se stidjela Karadžića!

Draga, neznana, paljanska studentice,

prije svega da napomenem da sam ovo pismo mogao nasloviti i u muškom rodu, kako to naš jezik i običaj već nalaže kad se obraćaš neznanom pojedincu iz mase, pa bio on muško ili žensko. No nisam. Namjerno. Manjim dijelom zato što me donekle i iritira ta vjekovna rodna diskriminacija utkana i u sam jezik, većim što naivno želim vjerovati da ste vi žene plemenitije od nas muških, pa samim tim valjda i gadljivije na mržnju, nasilje i zločin, u čijem sprovođenju mi svakako prednjačimo. 

Vidim, ponosna si što ti studentski dom u rodnom kraju nosi ime po Radovanu Karadžiću. Gledao sam kako si to govorila ogorčenoj novinarki koja te je s nevjericom slušala. Mada, nisam ni to morao. Sama šutnja i izostanak negodovanja je dovoljan znak odobravanja. Vidim, oduševljena si isto i trenutnim predsjednikom Republike Srpske što je otvorio studentski dom pod tim imenom. E vidiš, taj ti je prije svega nekoliko godina Karadžića nazivao bitangom i sramotom srpskog naroda. No, znam ja Dodika, jebo ti Dodika. Ne vjeruje ti taj ni u šta, niti je ikad. Samo u golu silu i moć, i nema te svinjarije koju nije spreman reći i napraviti da bi je dodatno nagomilao. Mene brineš ti. 

Mlada si, moguće i lijepa, život je pred tobom. Za tebe sam siguran da kada kažeš da si ponosna što studentski dom nosi ime po Radovanu Karadžiću, uistinu i vjeruješ u to, makar i ne znala ništa o njemu. Ne sjećaš ga se, no tako su ti, bezbeli, roditelji još od djetinsjtva govorili, tako te učili u školi,  isto si i na televiziji slušala, tako treba.

No, sigurno ti nisu rekli da su s tih brda oko tebe gotovo četiri godine nasumično granatama i snajperima ubijani civili Sarajeva, grada ispod tebe, u čijem ti de facto predgrađu i danas boraviš. Vjerujem da ti nisu rekli ni da je u Višegradu, gradiću udaljenom svega nekoliko desetina kilometara istočno od tebe, 70 ljudi živo spaljeno, a još na stotine civila pobijeno. Vjerovatno ti nisu rekli ni za preko 60 masovnih grobnica u Prijedoru i hiljade njegovih ubijenih građana. Također, čisto sumnjam da su ti spomenuli Foču, Brčko, Zvornik, Rogaticu, Vlasenicu, Sanski, Most, Bratunac,, Tomašicu, Keraterm, Omarsku, porušene džamije... Za Srebrenicu si, naravno, čula, no znam da su ti rekli da je riječ zapadno-balijskoj propagandi izmišljanja ili preuveličavanja zločina kako bi se demonizirao tvoj narod, a ti nisi vidjela razloga da im ne vjeruješ na riječ. 

Mlade ljude nekoć je karakterisalo tjeranje inata i pružanje otpora roditeljima i svim tim njihovim vrijednostima, običajima, pravilima ponašanja i „istinama“ koje su doživljavali nedvojbeno primitivnim, lažnim, štetnim i porobljavajućim.To je, katkad, potpuno bespotrebno znalo voditi do raspuštenosti, nereda i društvene nestabilnosti, no isto tako često i do istinskog oslobođenja, mira i napretka. Ti pak pripadaš tužnoj postdejtonskoj generaciji koja je bez ispaljenog metka dozvolila da joj očevi koji su ispalili tone metaka prenesu svu svoju raskoš mržnje, zatucanosti, bijesa i gluposti, koju i ti svojim stavovima i ponašanjem vjerno slijediš ne bi li dokazala da si fina i poslušna kćerkica. Stoga ti, naravno, nije palo na pamet  da u svoj neograničenoj dostupnosti informacija u svijetu 21. stoljeća sama pokušaš saznati nešto o ovim stvarima i preispitaš stavove kojima su te roditelji i okolina zadojili.

No, vidiš, zbog svega navedenog, Radovanu Karadžiću će kao političkom i vojnom vođi vojske koja je počinila sve ove i još mnogobrojne zločine, za samo nekoliko dana biti izrečena presuda za genocid. Ukoliko bude osuđen, a svi su izgledi da hoće, kako ćeš svom vršnjaku Bošnjaku ili Hrvatu čiji su možda očevi ubijeni od te vojske objasniti da boraviš u studentskom domu „Radovan Karadžić“? Kako misliš da bi se sutra tvoja drugarica, studentica, tvoja koleginica Bošnjakinja/Hrvatica osjećala studirajući u studentskom domu "Radovan Karadžić"? Ok, znam, odmah ćeš krenuti s kontrargumentacijom kako se i po Aliji i Tuđmanu zove tamo nešto, „zločinima na svim stranama“, „vehabijama“, „ustašama“ i onda ćete se početi prepirati, i tako... Do novog rata!

Ali kako ćeš sutra pred civilizacijom, pred ljudima iz civiliziranog svijeta, objasniti da u njihovu porodicu želiš ući kao studentica koja je svoja akademska znanja, prijateljstva i prva seksualna iskustva sticala u domu koji se zove po ratnom zločincu osuđenom za genocid? Kojim riječima ćeš tada pravdati svog heroja? 

Ah da, zaboravio sam. Ti ne putuješ, a te ljude u tom gradiću svakako ne susrećeš, iako po svom geografskom položaju on ima sve predispozicije da bude zimska top turistička destinacija.

Oni kroz njega prolaze samo jednom godišnje. 11. jula kada iz Sarajeva putuju na obilježavanje genocida u Srebrenici. 

Nadam se da ćeš se barem na trenutak zapitati zašto je to tako.