Ispovijest: Kako je to kada ti sa samo 17 godina dijagnosticiraju rak i kažu da ti je ostalo još malo života?

Osjetio sam da nešto nije u redu
Pola sata kasnije pored nas su prošle dvije medicinske sestre. Tata ih je presreo. Zaustavile su se oklijevajući. Prišao im je. Kad je govorio nisu ga gledale u oči. “Prezivamo se Rufus. Bili smo na rendgenu pred par sati. Samo sam htio provjeriti možemo li doma ili …”
Primijetio sam kako jedna sestra bulji u mene, bila je mlađa od svoje kolegice. Pogledi su nam se sreli, a tad joj je odjenom usnica zatitrala. Izgledala je kao da će zaplakati. Otišla je niz hodnik. Tata je gledao u drugu sestru.
“Doista nam je žao što ste toliko čekali”, rekla mu je ignorirajući reakciju svoje kolegice. “Doktor će doći za trenutak. Molim vas, ostanite dok doktor ne porazgovara s vama”, rekla je tati. Tata je nešto na brzinu promrmljao dok mu je lice ostajalo bez boje. Vratio se i sjeo do mene.

Doktor mi je pokazao masu na rendgenskoj slici
Nije mi ništa govorio. Samo je buljio niz hodnik. Nekoliko trenutaka kasnije sestra nas je usmjerila prema ordinaciji. Čim smo ušli bilo nam je jasno da ova prostorija nije bila namijenjena primanju gostiju. Soba je bila zatrpana starim nalazima i praznim šalicama kave. Za stolom je sjedio neki muškarac.
Predstavio se kao doktor Houston, glavni radiolog. Sjedili smo s druge strane njegovog stola. Bili smo uznemireni. Nisam imao pojma zašto smo ondje. Noge su mi se tresle. “Pregledali smo vaše nalaze. Inicijalno smo tražili znakove pneumonije, ali naletjeli smo na našto drugo…”
Upalio je neki svjetleći zid za koji su bile zakačene snimke mog tijela. Gledao sam svoju nutrinu i uočio veliku sjenu. Doktor Houston govorio je dalje. “Čini se da smo pronašli neku vrstu mase u vašem toraksu. To objašnjava sve vaše simptome.”

Saznao sam da imam rak, limfom
“Masa? Što to znači?” Doktor je stao masirati svoju sljepoočnicu. “Ne znamo dok ne provedemo još pretraga. No, prema onome što sam vidio i s obzirom na vaše godine rekao bih da se radi o limfomu.” Tata se pomaknuo na rub svoje stolice. “Govorite jebeno normalno”, puknuo je.
Doktor Houston je pročistio svoje grlo. “Ne bih trebao ništa pretpostavljati dok ne provedemo dodatne pretrage”, rekao mu je. “Limfom, je li to neki oblik leukemije?”, pitao je tata. “Otprilike, te dvije bolesti često dolaze u paru”, ogovorio mu je doktor. “Čekajte malo, želite reći da se radi o raku?”
Doktor Houston nije ništa odgovorio. Samo je zurio u svoj stol kao da traži riječi u svom neredu. “Je li ta masa u meni neka vrsta tumora ili nešto”, pitao sam ga. Doktor je oči protrljao rukavom svoje jakne, a tad me pogledao direktno u oči.