Krajiški gradovi ostaju pusti: Sve masovniji odlazak mladih sa njihovim porodicama
5. Možda se nekad u penzionerske dane vrate u svoj rodni kraj?
Njihova djeca će odrasti tamo i tamo živjeti, vjerovatno će oni onda voljeti da budu uz njih i slabo dolaziti ovamo. Oni vole Bosnu, ali ne znam kako će to teći s vremenom.. U ovoj državi ništa ne ide na bolje, samo je gore i gore. Ko zna za nekih 5, 10 godina kako će biti i šta će biti.
6. Da li vi i supruga često idete u Njemačku, u posjetu djeci?
Supruga će mi sad, 9. jula autobusom otići u Njemačku. Unuk ide u školu, a unuka u vrtić i sad oni prekidaju s radom, a nema ih ko čuvati. Adi i Amela rade, pa će ih moja supruga Fatimka čuvati 15 dana i onda će svi skupa u Bosnu na godišnji. Adnan ne može dobiti još godišnji jer je tek počeo raditi, mlada mu je malo otišla.
7. Bosanski i Novi i Blagaj Rijeka ostaju pusti, kako to komentarišete? Da li se vi bojite što starite, a da vas možda neće imati ko poslužiti u starijim danima?
Ja često prebrojavam stanovnike u Blagaj Rijeci. Trenutno ima oko 170 stanovnika, od toga 25 je starijih od 75 godina, 50 ih je mlađi od 50 godina, od toga ima oko 25 djece. Ovi svi preko 50 godina u neku ruku više nisu mladi. Oko 70 godina ih ima dvadesetak.. Sreća pa većina starih osoba ima djecu vani, a sad se otvorilo i puno staračih domova pa tu ih smjeste. Bojim da nas za neko vrijeme neće imati ko ukopati jer nema mlađih ljudi koji bi ostali..
8. Da li ste vi sa suprugom razmišljali otići u starački dom jednog dana?
Nadam se da do toga neće doći. Međutim, nikad se ne zna, ako ko bude financirao možda i hoćemo. Starački domovi su skupi, njih ne može svako priuštiti. I djeca koja rade vani moraju imati jaču platu kako bi finansirali boravak roditelja u domu. Smještaj u staračkom domu košta oko 1000 maraka ako je osoba barem malo sposobna. Za dvije osobe dođe 2000 maraka, a neko vani nema toliku platu ako radi slabiji posao.
9. Iako ste vi i supruga već u poznijim godinama, da vam neko ponudi, da li biste i otišli iz BiH? Vi i supruga niste zaposleni?
Možda, jer je sve ovo ovde haos. Nismo zaposleni, meni je 60 godina, nemam dovoljno ni godina za penzije, a ni dovoljno staža. Godinama se obolijeva, teži fizički posao ne mogu raditi, nešto manje uradim. Srećom, Fatimka ima tri brata u Švedskoj, tri sestre u Švedskoj i jednu u Americi tako da nam oni pomažu. Pomagali su i našoj djeci dok su bili ovdje. Mogu pohvaliti da zaista imam dobru ženinu rodbinu. Održavaju nas, pomažu nam i materijalno i moralno i u svakom smislu. Podržavaju i akcije u Blagaju, kada se nešto radi oko džamija, oko fudbalskog kluba i slično. Međutim, interes dijaspore je sve slabiji. Nekad su džamije bile pune vjernika, tokom turnira su bile gužve, nisi mogao prići igralištu, sad je to svake godine slabije. Bilo je veselije, bilo je više muzike, sijela i druženja, a sad je toga sve manje.