Krajiški gradovi ostaju pusti: Sve masovniji odlazak mladih sa njihovim porodicama

10. Zbog čega je sve manji interes dolaska dijaspore u BiH i ulaganja u rodna mjesta?

Možda je i njima dosadilo. Ako, šalje novac recimo desetak godina, dosadi. Naravno, ima i onih kojima nije dosadilo, većina ih je aktivna i još uvijek nas podržavaju. Vole svoje mjesta i vole doći. Neki smatraju da ovde ima posla, ali od jedne, dvije krave se ne može živjeti. Pogotovo ko nema strojeva za obradu, svoju zemlju taj ne može opstati. I ko radi, plate su neredovne, često se štrajka. Penzije su neredovne, federalne penzije se dijele do 25. U Republici Srpskoj su najniže penzije 160 maraka. Ja ne znam samo ko može preživjeti mejsečno sa 160 maraka. Dok su Adnan i žena živjeli s nama račun za struju je uvijek iznosio od 60 do 70 maraka, a druge režije da ne spominjem. Ko školuje djecu, preživjeti s tim novcem je nemoguća misija. Najbolje je onima koji imaju nekog vani, a oni koji žive i rade ovdje samo preživljavaju od danas do sutra. Ove mlađi koji mogu raditi npr. neko pozove da pokose, kopa kanal, za dnevnicu od 30 maraka, ali i toga nema svaki dan. 

11. Adnan je više bio za ostanak u Bosni i Hercegovini, šta ga je podstaklo na odlazak? Budući da je veliki patriota koji je bio prelomni trenutak u njegovoj odluci..?

Adi i Adnan su i sad patriote, ali ne možemo od patriotizma živjeti. Voli on i sad Bosnu, ali žena je tu, mladi su, a nema nikakvog primanja. Ljeti se nešto i zaradi, ali kad se uđe u zimu bez novčanih sredstava nije lako. Potrebna su drva, treba jesti, treba živjeti.