Krajiški gradovi ostaju pusti: Sve masovniji odlazak mladih sa njihovim porodicama

1. Kada su vaši sinovi napustili Bosnu i Hercegovinu i koji je bio razlog njihovog odlaska?

Adi je otišao 2003. godine, a Adnan je otišao sad, 2016. godine. Otjeralo ih je to što ovde nemaju nikakve perpektive, nema zaposlenja, nema zdravstvenog osiguranja, socijalnog, penzionog, i kad nešto rade to je slaba dnevnica, a teži su fizički poslovi u pitanju. Adi i je sklopio brak i otišao 2003. godine, zasnovao porodicu, ima dvoje djece, moja unučad, a Adnan se zadržao, pomalo je radio, ali sve je to slabo. Oženio se, zasnovao porodicu, to su mlada djeca koja iziskuju potrebe i za lijepo se obući i za izići i nije mogao živjeti ovdje te je 2016. godine, tačnije prije tri mjeseca napustio BiH i otišao u Njemačku. Neki dan je za njim otišla i žena u posjetu, pa će ostati ako uspije spajanje porodice. Međutim, i spajanje porodice sad ide teže jer su u njemačkoj ambasadi u Sarajevu velike gužve. Danas je dobila poziv iz ambasade tek za 12 sedmica je prvi naredni termin, tri i po mjeseca se ne može termin dobiti. Neimaština u ovoj državi i h je natjerala na odlazak. Nije to samo u Republici Srpskoj, i u Federaciji je evidentan veliki odlazak ljudi. Prošle godine je 80 000 ljudi napustilo BiH, a cijeneći prema velikim terminima u njemačkoj ambasadi pretpostavljam da će ove godine taj broj biti i i veći, možda 10 0000. Znaći ova zemlja će postati zemlja staraca. 

2. Vaši sinovi su radili u Bosanskom Novom za vrijeme svog boravka, koliko su bile dnevnice? 

Adi je radio sa stricem kao vodoinstalater, ali slabe su bile dnevnice. Kuće su se brzo popravile, nije bilo ni toga posla često. U 10, 15 dana ta jedna dnevnica nije ništa. Adnan je radio sa rođakom grijanje i vodu, i tu su slaba primanja. Rođak je zatim otišao u Njemačku, a Adnan ostao i nije mogao sam raditi te se odlučio i on odlučio za odlazal. Hvala Bogu počeo je raditi u Njemačkoj. 

3. Da li ste vi kao roditelji podržali njihove odluke i kako ste se osjećali? 

Bilo nam je teško, svakom roditelju je teško jer ostaju bez djece. Daljina je, vidimo jednom godišnje djecu i unučad. Hvala Bogu sad ima i Skyp, Viber pa se možemo na taj način čuti i vidjeti, ali opet nije to-to, da sjedneš sa svojom djecom i unučadima, ispričate se.. Koliko god nam je teško, toliko nam je i drago da se izvuku iz ove neimaštine i bijede i ovakvog života.

4. Kada bi vaša djeca dobila dobru ponudu za posao da li bi vi željeli da se oni vrate u BiH? 

Stariji sin vjerovatno ne bi došao nikad jer ima dobar posao i žena mu radi, djeca idu u škol. Mlađi možda i bi ako bi on i žena imali dobar posao. Njih obojicu vuče Bosna i Hercegovina, ali ne možeš biti gladan.