"Ponovo sam se udala prije dvije godine..."

"Ponovo sam se udala prije dvije godine. Moj muž ima kćerku iz prethodnog braka. Prema njoj se odnosim krajnje ljubazno, ali sam jasno rekla da joj ne planiram biti majka. Jednog dana probudila se s visokom temperaturom, njena majka se nije javljala, a moj muž je bio na putu.

Nisam htjela izostati s posla, pa sam otišla. Kad sam se vratila, sledila sam se – u kući je bilo sablasno tiho. Otišla sam pravo u njenu sobu, i tu sam zatekla muža koji je sjedio na ivici njenog kreveta. Njegova bivša supruga je sjedila pored njega, držali su se za ruke i gledali u svoju kćerku.

A ipak, kad sam ušla, oboje su me pogledali kao da sam počinila zločin. Moj muž je eksplodirao. Rekao je da sam napustila njegovu kćerku. Nazvao me bezosjećajnom. Rekao je da bih, “da je volim kao svoju”, ostala kod kuće.

Ali to je stvar – ne volim je kao svoju, nikad nisam ni glumila da je tako. Bila sam poštovana i podržavajuća, ali nisam joj majka. Kad sam ga podsjetila da se ni njena majka nije javila, samo je odmahnuo rukom. Rekao je da je došla čim je vidjela moje poruke.

Stao je na njenu stranu, a ne na moju. Sad se pitam – jesam li stvarno takav monstrum zato što nisam izostala s posla? Je li pogrešno što sam svoje potrebe stavila na prvo mjesto? Imam osjećaj da sam uradila dovoljno, da sam odigrala svoju ulogu."

(Izvor: Brightside/Novi.ba)