Ako vam zvoni u desnom uhu, to može da znači samo jedno

Nije svejedno da li vam „zvoni“ desno ili lijevo uho.

U našem narodu od davnina su prisutna brojna vjerovanja i sujeverja, a jedno od zanimljivijih vezano je upravo za zvonjavu koju ponekad osjetimo u uhu.

Prema starim narodnim vjerovanjima, kada uho „zvoni“, to znači da neko pokušava da vam nešto poruči ili da se govori o vama. Nije, međutim, svejedno o kojem uhu je riječ. Ako zvoni desno uho, vjeruje se da vas neko ogovara ili spominje u negativnom kontekstu. Ako zvoni lijevo uho, tada vas, prema sujeverju, neko pominje s ljubavlju i dobrim namjerama.

Narodno vjerovanje kaže i da se od zlobnika možete „odbraniti“ tako što ćete se povući za uho koje zvoni – tada bi, navodno, osoba koja vas ogovara mogla da se ugrize za jezik i prestane s lošim pričama.

Ostala sujeverja koja se i danas praktikuju
Podignut palac smatra se znakom sreće i pozitivnog ishoda. U doba rimskih gladijatora, ovaj gest značio je da će borac poštedjeti život i dočekati novu borbu. Danas je palac podignut nagore simbol podrške, nade i odobravanja, često dovoljan bez ijedne izgovorene riječi. Smatra se i da palac kao simbol potiče još iz praistorije, kada je primijećeno da se bebe rađaju stegnutih šaka, s palcem unutra, što je tumačeno kao prvi znak života.

Prekršteni prsti važe za jedan od najpoznatijih načina da se izbjegne nesreća. Ovaj običaj potiče iz vremena ranih hrišćana, koji su se morali tajno sastajati. Kako nisu smjeli javno isticati simbol krsta, prekrštali su kažiprst i srednji prst kako bi sebi stvorili simbol vjere i nade.

Kada neko kihne, gotovo instinktivno kažemo „Nazdravlje“ ili, u nekim dijelovima svijeta, „Bog vas blagoslovio“. Ovaj običaj ima duboke evropske korijene, jer se nekada vjerovalo da kihanjem duša može napustiti tijelo. Izgovaranjem blagoslova osoba se, prema vjerovanju, štitila od zla i smrti.

Tokom perioda velike kuge, napadi kijanja smatrani su znakom nadolazeće smrti, pa je papa naredio da se ljudi blagosiljaju, a oni koji kihnu da pokriju usta krpom ili se okrenu u stranu. Da li je to rađeno radi zaštite zdravih ili da „duša ne pobjegne“, danas je teško sa sigurnošću reći.