Sretan rođendan Mangupe: 70 godina neizmjerne ljubavi protkane uspjesima i padovima
Sedmog oktobra 1946. održana je zajednička sjednica Gradskog fiskulturnog odbora Sarajevo, OFD Sloboda i RSD Udarnik. Na sjednici je procijenjeno da grad Sarajevo nema dovoljno kvalitetnih sportista, kako bi oni bili razdvojeni u više društava, a kao glavni zaključak sjednice donesena je odluka o spajanju ova dva društva u jedno, na zajedničkoj sjednici dva društva, koja je zakazana za 24. oktobar.
Tako je, tog četvrtka, održana historijska sjednica, na kojoj su najprije članovi oba društva podnijeli detaljne izvještaje svoga rada, a potom se pristupilo izboru Predsjedništva novog društva. Za Predsjednika je izabran Safet Džinović, dok su za dva potpredsjednika izabrani Vojo Marković i Alojz Stanarević. Nakon izbora Predsjedništva, odbrani su Upravni i Nadzorni odbor, a onda je na red došla odluka o imenu novog društva. Na prijedlog Šefketa Maglajlića, koji je bio izabran za Predsjednika Nadzornog odbora, novo društvo je dobilo naziv Torpedo, po uzoru na istoimeni klub iz Moskve.
Odmah nakon osnivanja novog društva, klubovi su nastavili s radom, a najveća pažnja bila je usmjerena na Fudbalski klub Torpedo. Naime, obzirom da je Udarnik prvi dio sezone završio na čelu Republičke lige, s učinkom od sedam pobjeda i samo dva poraza, Torpedo je preuzeo rezultate Udarnika i zauzeo njegovo mjesto u nastavku Prvenstva. Za trenera je postavljen Josip Bulat, a za tim Torpeda izabrani su najbolji igrači iz oba kluba. Tako su Torpedu iz Udarnika pristupili Hodžić, Vlajičić, Šarenkapa, Pauković, Fizović, Konjević, Radović, Viđen i Mustagrudić, dok su iz Slobode u novi klub stigli Mantula, Glavočević, Tošić, Pecelj, Novo, Strinić, Đ. Lovrić i Alajbegović.
Dana petog oktobra 1947. godine, održana je još jedna, može se reći, historijska sjednica Fiskulturnog društva Torpedo. Naime, taj dan je na prijedlog urednika "Oslobođenja", Mirka Ostojića, donesena odluka da Društvo promjeni ime iz Torpedo u Sarajevo, pod kojim su klubovi ovog društva ostvarili svoje najveće uspjehe. Tako se rodilo Sarajevo, klub koji će kasnije postati simbol grada, Jugoslavije i Bosne i Hercegovine.
Bordo klub je osvojio pet naslova prvaka (dva puta prvaci Jugoslavije, a tri puta šampioni BiH). U Kupu BiH tim s Koševa ima pet trofeja, te je uz gradskog rivala Željezničar rekorder.
20. maja 1949 godine, FK Sarajevo počinje djelovati kao samostalna sportska organizacija. Sarajevo je već u prvoj sezoni 1946/47. učestvovalo u Kupu Jugoslavije i došlo do polufinala, gdje je eliminisano žrijebom od ekipe "Naša krila", nakon što u 120 minuta igre nije bilo golova. Kasnije je tim s Koševa u susretu za treće mjesto nadigrao Slogu iz Novog Sada sa 4:1 i tako ostvario prvi veći uspjeh, samo nakon 13 mjeseci od osnivanja. Isti uspjeh, plasman u polufinale Kupa, Sarajevo je ponovilo i pet godina kasnije, ali ovaj put je eliminisano od Crvene Zvezde.
S druge strane u prvenstvu Jugoslavije, Sarajevo je svoj debi imalo u sezoni 1947/48., ali nažalost neuspješan - u konkurenciji 10 timova zauzeo je posljednje mjesto, te je napustio društvo najboljih jugoslavenskih klubova. Ipak, nakon samo jedne sezone provedene u Drugoj ligi, Sarajevo se vraća u elitu i tamo ostaje sve do sezone 1956/57. kada posljednji put u svojoj historiji ispada iz najvišeg ranga takmičenja.
Prvi trofej stiže 1967. godine, kada Sarajevo postaje prvi bosanskohercegovački prvak. Uz to, bordo tim se plasirao u finale "Kupa Maršala Tita", gdje uz dosta mutnih radnji gubi od Hajduka 1:2 u utakmici koja se igrala u Splitu. Osvajanjem titule, Sarajevo je steklo pravo nastupa u Kupu šampiona, gdje ostvaruje plasman među 16 najboljih evropskih timova, ali tamo je eliminisano od strane čuvenog Manchester Uniteda. Crveni đavoli su se itekako namučili, jer je na Koševu susret okončan bez golova, dok su u Engleskoj slavili s 2:1, iako je kod jednog pogotka novinar vratio loptu u igru iz gol-auta. Inače, te sezone je United pokorio Evropu.
U sezoni 1979/1980. osvojena je vicešampionska titula i klub je izborio plasman u tadašnji Kup UEFA. Iz tog vremena pamti se svakako dvomeč sa super jakim Hamburgerom (3:3 i 2:4), a uskoro su uslijedili i dueli s još jednim gigantom - Anderlechtom. Sezona 1984/1985. ostat će zlatnim slovima upisana u historiju bordo kluba, jer je na Koševo stigla i druga titula prvaka Jugoslavije. Sarajevo je slavilo sa četiri boda ispred Hajduka, te je tako postao prvi tim izvan velike četvorke s dvije titule prvaka nekadašnje države.
Većih uspjeha nije bilo do raspada Jugoslavije, a onda su stigle i tri titule prvaka Bosne i Hercegovine. Tokom 70 godina, FK Sarajevo je postao statusni simbol. Tim s Koševa dao je mnogobrojne legende najvažnije sporedne stvari na svijetu među kojima su Asim Ferhatović - Hase, po kojem stadion Koševo danas nosi ime, zatim najbolji bh. fudbaler u historiji Safet Sušić Pape, kao i braća Musemić, Faruk Hadžibegić, Predrag Pašić, Dobrivoje Živkov i Ibrahim Biogradlić. Treba napomenuti da će ime Emira Obuće ostati zapisano također zlatnim slovima, jer je ovaj bivši fudbaler najbolji poslijeratni strijelac Sarajeva sa 89 pogodaka. Ispred njega su samo legendarni Hase sa 100 pogodaka, Safet Sušić sa 96 i Živkov s 90.
Sve ostalo je historija, koju navijači Sarajeva slave pod motom "Sretan rođendan magupe".
NAJVEĆI USPJESI:
Šampioni Jugoslavije: 2 (1966/67, 1984/85)
Šampioni Bosne i Hercegovine: 3 (1998/99, 2006/07, 2014/15)
Kup BiH: 5 (1996/97, 1997/98, 2001/02, 2004/05, 2013/14)
Superkup BiH: 1 (1997)
Vicešampioni Jugoslavije: 2 (1964/65, 1979/80)
Vicešampioni Bosne i Hercegovine: 6 (1994, 1996/97, 1997/98, 2005/06, 2010/11, 2012/13)
Finalist Kupa Maršala: 2 (1966/67, 1982/83)
Finalist Kupa BiH: 2 (1998/99, 2000/01)
Finalist Superkupa BiH: 2 (1998, 1999)
Ljetna liga šampiona: 1 (1972)
Otvoreno prvenstvo Jugoslavije: 1 (1983)
Najveći uspjesi na Euro-sceni prije rata:
- 1/8 finala Kupa Šampiona (1967/68)
- 1/8 finala Kupa UEFA (1982/83)
- 1/4 finale Srednjoevropskog Kupa (1966/67)
Najveći uspjesi na Euro-sceni poslije rata:
- 1. kolo Kupa UEFA (2002/03, 2007/08)
- 3. pretkolo Lige Prvaka (2007/08)
- Play-off Evropske Lige (2009/2010, 2014/15)
Piše: Mirza Hadžijusufović