Alija Izetbegović: Čovjek koji je sam spasio Bosnu i Hercegovinu

Na prvim demokratskim izborima 18. novembra 1990. godine Stranka demokratske akcije (SDA), koju je osnovao Alija Izetbegović, ostvarila je ubjedljivu pobjedu, osvajajući 86 od 240 zastupničkih mjesta u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine, dok su tri člana sedmočlanog Predsjedništva bili kandidati SDA.

Izetbegović je izabran za predsjednika Predsjedništva RBiH u vrijeme velike ekonomske i političke krize u Jugoslaviji.

Tokom naredne godine učestvovao je u sastancima šestorice predsjednika republika SFRJ, nastojeći pronaći okvir za opstanak Jugoslavije, a s makedonskim predsjednikom Kirom Gligorovim predložio platformu za reformirano ustrojstvo, koja nije dobila podršku ostalih.

Nakon što je Evropska zajednica priznala nezavisnost BiH 6. aprila 1992., JNA je pokrenula agresiju širom zemlje. Izetbegović, tada 67-godišnjak, nosio je teret vrhovnog komandanta, insistirao na poštivanju međunarodnih konvencija i zaštiti civila te kulturnih i vjerskih objekata. Uprkos pritiscima i embargu na naoružanje, ostao je dosljedan principima slobode i cjelovite Bosne i Hercegovine.

Rat je okončan usvajanjem Okvirnog sporazuma za mir u Daytonu u novembru 1995. godine. Izetbegović je izjavio: “Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata.” Richard Holbrooke, tvorac Dejtonskog sporazuma, istakao je: “Da nije bilo Alije Izetbegovića, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine.”

Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora 1996. godine, Izetbegović je ponovno izabran za člana, a potom i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. U periodu od deset godina obavljao je funkciju člana Predsjedništva, da bi 2000. godine podnio ostavku iz zdravstvenih razloga.

Bio je autor brojnih publicističkih radova i knjiga, među kojima su: Islam između istoka i zapada, Problemi islamskog preporoda, Islamska deklaracija, Moj bijeg u slobodu i Sjećanja. Njegova djela prevedena su na više jezika i objavljena u mnogim zemljama.

Izetbegović je dobitnik brojnih priznanja i nagrada, uključujući Nagradu Kralja Fejsala za služenje islamu, priznanje El-Mundo za ličnost godine 1995., počasne doktorate i odlikovanja iz Turske, Katara, Hrvatske, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva. Posthumno je dobio Povelju počasnog graditelja Starog mosta u Mostaru.