Pet tužnih godina bez nasljednika Valentina Rossija
Na današnji dan prije tačno pet godina na stazi "Sepang" tokom trke za Veliku nagradu Malezije Moto GP šampionata život je izgubio Marco Simoncelli.
Simoncelli je poginuo u drugom krugu trke, kada je izgubio kontrolu nad svojim motorom, a potom su u njega udarili i Colin Edwards i Valentino Rossi.
Mladom Italijanu je od jačine udarca spala kaciga i on je ostao da leži nepokretan na stazi, a iako je medicinski tim brzo reagovao, on je podlegao povredama manje od sat vremena kasnije.
Svijet motociklizma i sporta uopšte je tom tragedijom izgubio mnogo jer je Italijan bio jedan od najboljih vozača, ali i najzanimljivijih momaka u cijelom šampionatu. Mnogi su ga smatrali pravim nasljednikom Valentina Rossija, a i ’Doktor’ je sam više puta istakao da bi volio da njegov veliki prijatelj to na kraju i bude.
Još od debija u klasi do 125 kubika 2002. godine u Češkoj Simoncelli je mnogo obećavao, a dvije godine kasnije na "Heresu" je po kiši došao do prvog trijumfa.
Poslije tri pune sezone u najslabijoj klasi prešao je u klasu do 250 kubika i dvije godine nije imao baš najbolje rezultate, da bi 2008. godine pokazao svoj puni potencijal i osvojio titulu za Gilleru.
Naredne sezone ponovo se borio za titulu, ali mu je ona izmakla prije nego što je prešao u kraljevsku klasu.
Kao vozač San Carlo Honde Gresini u prvoj sezoni postizao je prosječne rezultate i šampionat je završio na osmom mjestu.
Ipak, da svi možemo mnogo da očekujemo od njega vidjelo se još na početku šampionata, kada je uspio da izazove i vozače Repsol Honde i Yamahe, ali i da se poigra s Rossijem.
Tako je i došla prva pol pozicija u Kataloniji, a potom i prvi podijum u Češkoj, da bi najbolji plasman ostvario sedmicu dana prije pogibije, drugim mjestom na Velikoj nagradi Australije.
U posljednjih pet godina mnogi su na posebne načine odali počast Simoncelli.
Između ostalog, engleski bend "The Rainband" napisao je pesmu "Rise again" za njega i fondaciju "Marco Simoncelli", koju je osnovala njegova porodica, a staza u Mizanu je ponijela Simoncellijevo ime.
Piše: Mirza Hadžijusufović