Vječiti buntovnik, borac i magnet za trofeje: Veteran koji ne zna za riječ poraz
Izuzetno teško djetinjstvo
Zlatan Ibrahimović rođen je 3. oktobra 1981. u Malmeu. Odrastao je u Rosengardu, predgrađu Malmea, punom Somalijaca, Turaka, Jugoslavena, Poljaka i Šveđana. Živio je u skromnom stanu na četvrtom spratu u brojnoj porodici: njegova jedina prava sestra, dvije godine starija od njega, dvije polusestre, te sinčić od brata. Mati Jurka je puno radila da bi imali šta da jedu. Čistila je 14 sati dnevno i bila je pravi borac. Ponekad su i oni išli da joj pomognu. Bila je gruba žena, često ih je tukla drvenim kuhačama. Nije znala da ih pomiluje, niti kaže lijepu riječ. Zlatan nije imao ni dvije godine kad su mu se roditelji razveli (otac Šefik je porijeklom iz BiH), i ničega se ne sjeća iz tog perioda. Samo zna da nisu imali dobar brak...
On i sestra Sanela su oca viđali svakog drugog vikenda i uživali su u vremenu provedenom s njim. U stanu u kojem je živio s majkom i ostalim ukućanima bilo je mnogo problema, pa su socijalni radnici 1990. odlučili da Sanela pređe kod oca, a da Zlatan ostane kod majke. Ali, nije mogao bez Sanele i jednog dana prešao je kod oca, koji je u međuvremenu počeo mnogo piti. Nakon novog ispitivanja u martu 1991, socijalni radnici su odlučili da Sanela pređe kod majke, a Zlatan ostane kod oca. Sanela je danas frizerka, prekinula je kontakt s ocem zbog njegove ovisnosti o alkoholu. Zlatanov otac Šefik Ibrahimović bio je domar u jednoj zgradi i kada bi se vratio s posla želio je mir. U dobrom raspoloženju bio je pravi zabavljač, zaljubljen u muziku s jugoslovenskih prostora. Zlatan je živio s ocem i njegovim sinom iz prethodnog braka, Sapkom, koji je rođen u Bijeljini, ali su se poslije jedne teške svađe razišli. Šefik i Zlatan ostali su sami, bez ikoga, praznog frižidera, s mnogo piva koje je otac nekontrolisano pio. Zlatan navodi da je često bio gladan kao vuk. Kako je bio frustriran zbog praznog frižidera, Heleni, sadašnjoj nevjenčanoj supruzi, uvijek govori da frižider mora biti totalno pun. Kada njegovi klinci, Vinsent i Maksi, plaču jer hrana nije još gotova, često pomisli: "Samo kad biste znali koliko vam je dobro!"