Nezaboravna legenda: Od velikog siromaštva do samog trona
Ronaldo Luís Nazário de Lima, poznatiji kao Ronaldo, jedan od najboljih igrača svih vremena, a mnogi ga smatraju i najvećim nogometnim talentom ikad viđenim, ali u namjeri da postane najbolji spriječile su ga povrede, te je jedna predivna karijera mogla biti i još veća.
Djetinjstvo mu, kao i većini tamošnjih majstora, nije bilo naročito sretno, poticao je iz veoma siromašne porodice, a od šeste godine morao je zarađivati za svoj život.
Ipak, uvijek je nalazio vremena da s pocijepanom loptom na ulicama Rio de Janeira pokaže svoje nevjerovatno nogometno umijeće.
Zbog siromaštva, često je u krevet išao gladan, hrane je bilo jako malo, a o slatkišima... Mogao je samo sanjati.
Ipak, okružen nemaštinom nije imao pravo ni da razmišlja o bavljenju ovim sportom...Sve dok se nije pojavio čelnik lokalnog tima i pružio mu mogućnost i uslove da se konačno oproba na pravom terenu.
Nogometnu karijeru započeo je kao 14-godišnji dječak u klubu Sao Cristovao, a prvi profesionalni ugovor dobio je u Cruzeiru, gdje je sjajnim igrama u brazilskom prvenstvu zaslužio poziv na SP 1994. godine u SAD-u.
Ipak, prvenstvo je kao 17-godišnjak pratio s klupe, no tad je vec bilo najavljeno da stiže jedan od najvećih.
U Cruzeiru je odigrao svega jednu godinu te je imao impresivnu statistiku za tako mladog napadača, stoga je time kupio svoju ulaznicu u Europu, a najspretniji u namjeri da dovede novog genijalnog Brazilca u svoje redove bio je PSV, u kojem je ostao dvije godine i u 56 utakmica zabio je 55 golova, te je u prve tri godine svoje karijere zbilja imao zapanjujuću statistiku za napadača.
1996. godine Barcelona ga je dovela u svoje redove, a te iste godine proglašen je i FIFA igračem godine i dobitnikom Zlatne lopte.
U katalonskoj prijestolnici nije se mnogo zadržao, svega jednu godinu, nakon čega je preselio u Inter iz Milana.
U prvoj sezoni s Interom osvojio je Kup UEFA, a iste te godine, to jest drugu godinu za redom proglašen je igracem godine po FIFA-i i dobitnikom Zlatne lopte France Footballa. Zatim je nastupio i na svome drugom svjetskom prventsvu, 1998. godine u Francuskoj, no u sasvim drugoj ulozi nego prije četiri godine u SAD-u gdje je bio posmatrač s klupe.
U Francuskoj je sa svojim Brazilom došao do finala, gdje su izgubili od domaćina. No ta 1998. godina je bila kobna za svjetski nogomet kao i za Ronalda, na utakmici protiv Lazia Ronaldo se teško povrijedio te ga tri sezone gotovo i nema na terenu.
Potpuno spreman vraća se na Svjetskom prvenstvu 2002. godine, gdje osvaja naslov svjetskih prvaka i postaje najbolji strijelac takmičenja, te se El Fenomeno opet vraća.
Isto to ljeto seli se u Real Madrid za svotu od 45 miliona eura, te tako postaje jedan od Perezovih Galacticosa sa Zidaneom, Figom, Raulom, Hierrom i ostalim zvijezdama koji su stigli u Špansku prijestolnicu. 2002. godine opet je proglašen najboljim igračem svijeta po FIFA-i.
U Real Madridu svojim je golovima i driblinzima oduševljavao publiku sve do zime 2007. godine kada već u problematičnoj situaciji s kilogramima seli u Milan za 8 miliona eura, gdje je s drugim brazilskim madžioničarom, Kakom, trebao činiti ubojiti tandem.
Ipak, kilogrami i povrede su uzeli svoj danak, te Ronaldo nije ostavio nikakav upečatljiv dojam u Milanu, pa se nakon sezonu i pol se vraća natrag u svoj rodni Brazil, no ovog puta smo ga gledali u u dresu Corinthiansa, u kojem se i penzionisao.
14. februara, naime na Valentinovo, dogodio se tužan dan za nogomet, brazilski El Fenomeno, te jedan od najboljih igrača svih vremena u svojoj 34. godini odlučio je zaključiti svoju fantastičnu karijeru, zbog bolesti koja uzrokuje višak kilograma, s kojima se nije mogao nositi u zadnjim godinama svoje karijere.
Preostaje nam samo da se zahvalimo Ronaldu na sjajnim golovima i driblinzima kojima nas je oduševljavao.
Za reprezentaciju Brazila Ronaldo je nastupio 97 puta i pritom postigao 62 gola, a da nije bilo toliko povreda definitivno bi bilo i puno više nastupa i golova.
Svoj prvi poziv za Brazil Ronaldo je dobio za Svjetsko prvenstvo 1994. godine, nakon samo jedne profesionalne sezone.
Ronaldo je s reprezentacijom bio dva puta svjetski prvak (1994. i 2002.), dok mu je isti taj naslov 1998. iskliznuo iz ruke protiv domaćina Francuza.
Vrijedno je za dodati da je dva puta osvajao i Copa Americu (1997. i 1999.), te Kup Konfederacija 1997. Brazilci ce se sigurno načekati da opet u žutom dresu Carioca vide ovakvog talenta i fenomena.
Piše: Mirza Hadžijusufović