Ljudi su jeli tapete i pse da prežive: Horor koji se desio u odsječenom gradu ne smije se zaboraviti

Junački otpor

Hitlerov ultimativni plan bio je doslovno sravniti Lenjingrad sa zemljom. No, grad se junački branio unatoč neprekidnom bombardiranju. Samo oko pola milijuna građana Lenjingrada bilo je angažirano na izgradnji obrambenih pojaseva koji su grad pretvorili u utvrdu. Stanovništvo je bilo u stalnom strahu od smrti, a najduži zračni napad je trajao čak 13 sati. Tada je u gradu eksplodiralo 2000 bombi.

Cesta života ili smrti Nijemci su okružili grad, blokirajući sve puteve snabdijevanja do Lenjingrada i njegovih predgrađa, osim jedinog koridora preko jezera Ladoge. Kada se površina jezera Ladoge zamrznula, otvorena je Cesta života, prometnica koja je vodila do južnih jezerskih obala, koje je nadzirala sovjetska vlast. Tako je krenula duga kolona kamiona, donoseći hranu i potrepštine u opsjednuti grad i evakuirajući građane na svom povratku.

I hrana i prijevoz civila je redovito bio napadan od njemačkog topništva i ratnog zrakoplovstva. Taj opskrbni koridor Rusi su nazvali "Cesta života", a ona je ubrzo zbog visokog broja umrlih nazvana "Cestom smrti". Ipak, kakva takva opskrba je stizala u Lenjingrad, omogućujući obrambenim snagama Lenjingrada da pružaju otpor nacističkoj vojsci, a civilima pružila nadu u spas. Najteže vrijeme opsade bio je period između prekidanja plovidbe po jezeru Ladoga i njegovog ponovnog zamrzavanja. Tada brodovi više nisu plovili, a kamioni još nisu mogli voziti preko leda.