Ljudi su jeli tapete i pse da prežive: Horor koji se desio u odsječenom gradu ne smije se zaboraviti

Umiranje od gladi i kanibalizam

Sustav bonova za podjelu hrane nije mogao savladati užasnu glad. Samo za Božić 1941. umrlo je 4000 ljudi. Stalno su se smanjivali bonovi za dodjelu namirnica. Najniža točka je dostignuta 20. studenog 1941, kada su vojnici u prvim borbenim redovima dobivali samo 500 grama kruha, radnici 250 grama, a činovnici, djeca i bolesni 125 grama. Tijekom opsade počeli pojavljivati i slučajevi kanibalizma, jer su nestajali dijelovi leševa ljudi koji su jednostavno umrli nasred ceste.  U policijskim zapisima objavljenim godinama poslije stoji da je dvije tisuće ljudi uhićeno zbog kanibalizma, a 586 ih je pogubljeno jer su ubili svoje žrtve.  U najsmrtonosnijoj blokadi grada u povijesti samo u siječnju 1942. godine umrlo je oko 130.000 ljudi, u svibnju 50.000, u rujnu 7.000 ljudi. Svu bezizlaznost položaja u kojem su se našli građani njenog rodnog grada u svom dnevniku opisala je djevojčica Tanja Savičeva, koja je zapisivala datume smrti čitave svoje obitelji: “Savičevi su umrli. Svi su umrli. Ostala je samo Tanja”. Doslovno umirući od gladi građani su jeli baš sve. Piljevinu, zidne tapete, mačke.. No nisu imali srce pojesti vlastitu mačku pa bi se onda mijenjali sa susjedima za mačke. Zidne tapete su skidali sa zidova i kuhali, a vodu u kojoj su se kuhali su pili. Bila im je dosta hranjiva jer su se nekad zidni tapeti premazivali smjesom jaja i šećera.Pas se nije mogao vidjeti na ulicama grada. Sve su ih pojeli.