Dan kad je propao gigant: Tada je počela najveća ekonomska kriza naših života

Dana 15. septembra 2008. godine svijet je svjedočio jednom od najdramatičnijih trenutaka u historiji moderne ekonomije – bankrotu investicijske banke Lehman Brothers. Osnovana još 1850. godine, Lehman Brothers bila je jedan od stubova američkog finansijskog sistema, s imovinom vrijednom oko 600 milijardi dolara u trenutku sloma. Ovaj događaj nije samo izazvao paniku na finansijskim tržištima, već je pokrenuo najgoru globalnu finansijsku krizu još od Velike depresije 1930-ih godina.

Uvod u krizu

Lehman Brothers, kao i mnoge druge banke, bio je duboko upleten u trgovinu hipotekarnim vrijednosnim papirima temeljenim na subprime hipotekama – zajmovima koje su primali visokorizični dužnici. S rastom tržišta nekretnina, ti vrijednosni papiri donosili su značajne profite, ali su također predstavljali ogroman rizik. Kada su cijene nekretnina počele padati, a dužnici prestali vraćati kredite, cijeli finansijski sistem suočio se s kolapsom.

Već 2007. godine pojavili su se prvi znakovi krize, no Lehman Brothers, poput mnogih drugih velikih finansijskih institucija, zanemario je upozorenja. Do sredine 2008. godine gubici povezani s hipotekarnim vrijednosnim papirima i lošim investicijama počeli su se gomilati, a povjerenje investitora u Lehman Brothers naglo je opadalo.

Potraga za spasenjem

U sedmicama prije bankrota, Lehman Brothers očajnički je tražio izlaz. Banka je pokušala pronaći kupca kako bi izbjegla kolaps, no bez uspjeha. Razgovori s britanskom bankom Barclays i Bank of America propali su jer su potencijalni kupci zahtijevali državne garancije, koje američka vlada nije bila spremna pružiti. Za razliku od Bear Stearnsa, koji je ranije te godine spašen kroz intervenciju Federalnih rezervi i prodan JPMorgan Chaseu, Lehman Brothers nije dobio takvu podršku.

Odlučujuća je bila odluka tadašnjeg ministra finansija Henryja Paulsona, koji je smatrao da bi spašavanje Lehman Brothersa moglo stvoriti moralni hazard – signal da će država uvijek priskočiti u pomoć velikim finansijskim institucijama. Ova odluka pokazala se kontroverznom jer su posljedice bankrota bile dalekosežnije nego što je iko mogao predvidjeti.

Posljedice bankrota

Bankrot Lehman Brothersa izazvao je šokove diljem globalnih finansijskih tržišta. Indeks Dow Jones pao je za više od 500 bodova samo u jednom danu, dok su europska i azijska tržišta zabilježila značajne padove i strah od potpunog kolapsa. Banke su prestale međusobno posuđivati novac zbog straha od insolventnosti, što je izazvalo krizu likvidnosti.

Vlade širom svijeta morale su poduzeti hitne mjere kako bi stabilizirale finansijske sisteme. U SAD-u je pokrenut program spašavanja finansijskog sektora vrijedan 700 milijardi dolara pod nazivom TARP (Troubled Asset Relief Program), dok su Evropska centralna banka i druge centralne banke također poduzimale izvanredne mjere kako bi osigurale likvidnost i spriječile širenje krize.

Dugoročne posljedice i naslijeđe

Bankrot Lehman Brothersa simbolizirao je neuspjeh dereguliranog finansijskog sistema i postao snažan poticaj za reforme. Godine koje su uslijedile donijele su donošenje novih zakona i regulacija usmjerenih na jačanje finansijske stabilnosti, kao što je tzv. Dodd-Frank zakon u SAD-u, koji je imao za cilj povećati transparentnost finansijskog tržišta i smanjiti rizike koje banke preuzimaju.

Iako je finansijski sistem stabiliziran, naslijeđe Lehman Brothersa i dalje je prisutno. Milioni ljudi širom svijeta izgubili su poslove, ušteđevine i domove kao posljedicu krize. Povjerenje u finansijske institucije trajno je narušeno, a mnogi i danas kritiziraju tadašnje lidere zbog načina na koji su upravljali krizom.

Bankrot Lehman Brothersa nije bio samo finansijska katastrofa, već i prekretnica u načinu na koji se promatraju globalna tržišta i rizici povezani s prekomjernom finansijskom slobodom. Uvođenje strožih regulatornih mjera i promjena u politici nadzora nad bankama bili su ključni odgovori na ovu krizu, ali mnogi stručnjaci i dalje raspravljaju o tome jesu li te mjere dovoljne da spriječe buduće slične katastrofe.

Kriza iz 2008. godine ostala je trajna opomena o važnosti odgovornog upravljanja rizicima i o krhkosti finansijskih sistema koji, kada posrnu, mogu povući sa sobom čitave ekonomije.