Na putu prema dole…
Odluka Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) da otkaže kreditni aranžman za BiH predstavlja odličnu vijest za svakoga (t)ko je svjestan da aktuelne bh. vlasti u proteklih godinu dana zapravo ne rade ništa osim što obmanjuju vlastite birače koji im, iz potpuno nerazumljivih razloga, još uvijek slijepo vjeruju. Ukoliko ne dobiju novac od MMF-a ( a treba se nadati da će upravo tako biti), vladajući “reformisti” do kraja će ogoliti vlastitu nesposobnost i političarenje kojeg smo i previse nagledali i naslušali u proteklih godinu dana.
Pravo je pitanje šta konkretno ova vlast radi sve ovo vrijeme? Od četiri obaveze koje su preuzeli pred liderima EU, od Angele Merkel do kratkotrajno steriliziranog Tihomir Oreškovića, bh. vlast nije ispunila nijednu. Pokušate li razgovarati sa čelnicima ovdašnjih stranaka o SSP-u, Mehanizmu koordinacije, ispunjavanju presude “Sejdić-Finci”, izborima u Mostaru ili, evo, o popisu stanovništva, ovdašnji će vas politički propagandisti zavrtiti u krug frazeologije u kojoj se svašta može čuti, ali zato ništa konkretno saznati. I dok nam prodaju ublehašku maglu kako smo, zahvaljujući razumljivo njima, jednog nogom već u Evropskoj uniji, u ovoj zemlji sve bukvalno stoji. Od kvalitetnog zamaha kojeg smo, recimo, imali u cestogradnji, danas su ostale samo lijepe uspomene.
Vlada Fadila Novalića nije u stanju čak ni upaliti mašine, a kamoli pokrenuti ozbiljne radove. Novac koji je još davno osiguran kod međunarodnih kreditora za nastavak izgradnje Koridora 5C stoji neiskorišten zbog čega svakodnevno pustošimo prazne budžete bespotrebnim plaćanjem kaznenih “penala”. Jedina bh. ekonomska perspektiva nesumnjivo jeste cestogradnja, ali umjesto toga imamo samo isprazne priče kako “masovni građevinski radovi samo što nisu počeli”. Svi oni radnici koji su tokom mandata bivše Vlade FBiH zarađivali svoj kruh gradeći Koridor 5C sad su nezaposleni, da ne kažemo besposleni. I niko se ne buni, svi kao da mazohistički uživaju u vlastitom neradu i sve izraženijem kokuzluku. “Penzioneri sjede mirno kao ptice na grani”, pjevao je svojevremeno Johnny Štulić. Tako i ovi naši. Sjede, mirno slušaju laži sa dnevnika kako će im koverte jednog dana biti izdašnije, a povrh svega su oguglali i na sve duža kašnjenja u isplati mirovina. Mladi, da, taj najprogresivniji dio svakog društva, mladi, dakle, sanjaju kako pobjeći daleko odavde ili kako da se preko “stranke” zavale u neko državno preduzeće i instituciju. Po mogućnosti na visoku platu i niski režim rada.
Sigurno je da ova zemlja može krenuti naprijed tek kad nas ovi sa vlasti dovedu do našeg kolektivnog dna. A na putu prema dole brže ćemo ići bez gašenja socijalnih požara novim kreditnim zaduživanjima. Od kojih bi ušićarila samo vladajuća politička nomenklatura, ta zbrda-zdola sklepana interesna grupacija čiji je jedini smisao postojanja postala zloupotreba privilegija koju svaka vlast prirodno nosi sa sobom. I čiji najprominentniji kadrovi iz svakog novog mandata izlaze sve bogatiji. Njihova bezobzirnost i akutna neosjetljivost prema svakodnevnim problemima običnog ovdašnjeg čovjeka (u kojem oni isključivo vide glasača a ne ljudsko biće), odavno je postala stil ponašanja. Jer šta znaju razni izetbegovići, čovići, dodici, novalići… kakva je avantura (pre)živjeti u Bosni i Hercegovini? Sit gladnom ne vjeruje pa tako iza zatamnjenog stakla skupocjenog službenog automobila svijet izgleda nekako pitomiji, sređeniji i, kako da kažem, optimističniji hebeš ga.
Zato je odluka MMF-a o otkazivanju kredita za BiH zapravo odlična vijest. Jer nas neće ponovo moći potplatiti za još jednu mirnu godinu svog besmislenog mandata. Za vladanje u kojem ništa pametno i ništa (opće)korisno ne rade.Dobro, nije sve tako crno, postoji i nešto crveno. Sjećate se, upoznali su nas tim da se sada po skraćenom postupku dobivaju nalazi krvi u sarajevskom UKC. I to je nešto, a svakako nam krv piju na slamku već pune dvije decenije…
autor: Bakir Hadžiomerović