Država koja gotovo 70 godina prkosi Americi: Sad su pred potpunim kolapsom
Kuba, karipski otok koji je decenijama predstavljao trn u oku američkim administracijama, od Dwighta Eisenhowera do Donalda Trumpa, danas se suočava s jednom od najtežih kriza od Kubanske revolucije 1959. godine. Iako je udaljena svega oko 150 kilometara od Floride, ova socijalistička država uspjela je više od šest decenija održati politički sistem suprotan američkim interesima, ali se sada nalazi na ivici ozbiljnog ekonomskog sloma.
Svakodnevni život na Kubi obilježen je nestašicama goriva i hrane, čestim nestancima struje, nagomilanim otpadom na ulicama i rekordnim talasom iseljavanja. Dodatni udarac zadala je američka vojna intervencija u Venezueli početkom ove godine, kojom je s vlasti svrgnut Nicolás Maduro. Kuba je time izgubila ključni izvor nafte, jer je upravo Venezuela bila njen glavni snabdjevač energentima. Iako su pristigle hitne isporuke iz Rusije, dugoročno rješenje za energetsku krizu još nije pronađeno.
Američke ambicije prema Kubi nisu novost. Još je Thomas Jefferson početkom 19. stoljeća razmatrao mogućnost njenog pripajanja. Tokom 20. stoljeća Sjedinjene Države su više puta vojno intervenirale na otoku, sve do revolucije koju su predvodili Fidel Castro i Che Guevara. Nakon toga odnosi su ušli u dugu fazu hladnog neprijateljstva, obilježenu događajima poput invazije u Zaljevu svinja 1961. i Kubanske raketne krize 1962. godine.
Američki embargo uveden 1962. godine ostavio je duboke posljedice na kubansku ekonomiju i svakodnevni život stanovništva. Danas se to vidi kroz redove za osnovne namirnice, lošu infrastrukturu i pad industrije, uključujući nekada dominantnu proizvodnju šećera. Turizam, jedan od rijetkih izvora prihoda, dodatno je oslabljen tokom pandemije.
U posljednjih nekoliko godina Kubu je napustio veliki broj stanovnika, što dodatno slabi ekonomiju i društvo. Mladi sve češće kritikuju vlast zbog korupcije i neefikasnosti, dok starije generacije i dalje glavnog krivca vide u američkim sankcijama.
Politička scena ostaje čvrsto pod kontrolom vlasti na čelu s Miguelom Díaz-Canelom, nasljednikom Raúla Castra. Ipak, uprkos zvaničnim porukama o otporu i stabilnosti, realnost pokazuje sistem koji se sve teže održava.
Kuba se danas nalazi na ozbiljnoj prekretnici. Ekonomski pritisci, unutrašnje slabosti i vanjski faktori stvaraju okolnosti u kojima promjene djeluju sve neizbježnije. Historija ove zemlje pokazuje da velike političke promjene često dolaze uz snažne društvene potrese, pa ostaje otvoreno pitanje hoće li naredni period donijeti reforme ili još dublju krizu.