I SAD i Iran proglasili pobjedu: Evo ko zaista pobjeđuje u ratu u Iranu

Ko u ovom trenutku pobjeđuje u sukobu Sjedinjenih Američkih Država i Izraela s jedne, te Irana s druge strane?

Primirje koje je stupilo na snagu otvara prostor za procjenu dosadašnjih učinaka, no prije svega treba reći da je teško govoriti o tome ko ima prednost, budući da ciljevi zaraćenih strana nisu usporedivi i uspjeh im se ne mjeri istim kriterijima, piše Index.hr

Sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Irana započeo je 28. februara koordiniranim zračnim udarima SAD-a i Izraela na niz iranskih vojnih i nuklearnih ciljeva. Iran je odgovorio lansiranjem balističkih projektila i dronova prema Izraelu i američkim bazama u regiji, te djelimičnom blokadom Hormuškog tjesnaca, što je destabiliziralo globalna energetska tržišta.

I Iran i SAD proglasili pobjedu

Primirje, koje već pokazuje znakove krhkosti, postignuto je nakon više od mjesec dana ratovanja, dok promet kroz Hormuški tjesnac još nije obnovljen u punom opsegu. Nakon stupanja primirja na snagu, i Washington i Teheran proglasili su pobjedu.

Iran tvrdi da je izvojevao veliku pobjedu i prisilio Sjedinjene Države da prihvate njihov plan od deset tačaka, objavilo je iransko Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost, a prenosi CNN. Kao dio tog plana, SAD je navodno načelno pristao ukinuti sve primarne i sekundarne sankcije protiv Irana, te povući američke borbene snage iz svih baza u regiji, navodi se u priopćenju vijeća.

Američki ministar odbrane Pete Hegseth rekao je da su SAD ostvarile odlučujuću vojnu pobjedu nad Iranom i da je uništen iranski raketni program. Dodao je da su iranske fabrike sravnjene sa zemljom, te da je Pentagon za sada odradio svoj dio posla. Hegseth je kazao i da je Iran molio za ovo primirje.

Amerika vojno uvjerljiva, ali…

Analitički centar za strateške i međunarodne studije (CSIS), prije sedam dana naveo je kako SAD i Izrael dobro stoje u tradicionalnom vojnom smislu. Prema izvještaju, unutar sedam dana od početka rata iranski raketni napadi pali su za 90 posto zbog američkog i izraelskog bombardovanja.

Iran je također izgubio mnoge svoje lansere raketa i postrojenja za proizvodnju oružja, a američka vojska tvrdi da je potopila više od 90 posto iranske mornarice. Izrael je ubio više od 250 iranskih vođa, uključujući iranskog vrhovnog vođu i gotovo cijelo njegovo visoko vojno vodstvo.

CSIS navodi da su učinci ovih napada stvarni, ali ne uspijevaju postići ambicioznije američke ciljeve. To uključuje okončanje iranskog nuklearnog programa, smanjenje raketnih kapaciteta i konvencionalnih vojnih zaliha, zaustavljanje podrške Teherana Hezbollahu, Hamasu i drugim posredničkim snagama, te, najambicioznije, promjenu režima u Teheranu.

Unatoč tim stvarnim gubicima, Teheran je podigao cijenu rata za Sjedinjene Države i njihove saveznike. Iranski napadi na američke saveznike u Perzijskom zaljevu ubili su desetine ljudi, oštetili velika industrijska i energetska postrojenja, te narušili njihov ugled kao oaze mira u turbulentnoj regiji.

Hormuški tjesnac ostaje adut

Wall Street Journal u tekstu pod nazivom "Zašto Iran misli da je dobio rat unatoč ogromnim vojnim gubicima" piše kako je Teheran iz 38 dana sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom izašao ostvarivši svoj primarni cilj, a to je vlastiti opstanak. Ostvario je i dva potencijalna strateška dobitka: zadržavanje utjecaja nad Hormuškim tjesnacem, te uspostavu svojevrsnog sistema odvraćanja od većih napada dugogodišnjih protivnika.

WSJ zaključuje kako je prekid vatre stupio na snagu bez da su SAD i Izrael postigli dalekosežne ciljeve poput rušenja režima, eliminacije iranskog nuklearnog programa i okončanja njegove sposobnosti da prijeti svojim susjedima.

Tabak za Index: Amerikanci su proveli ono što su si zadali

Vojni analitičar portala Obris.org Igor Tabak govori za Index da je potrebno razdvojiti sfere događanja.

"Čisto vojno gledano, Amerikanci su vrlo efikasno proveli ono što su si zadali. Oko 40 dana neprekidnih udara, i s izraelske i s američke strane, predstavljaju razinu štete koju će Iran teško i dugotrajno nadoknađivati. To nije teško zaključiti ni u uslovima informacijske blokade kakva je obilježila protekle sedmice.

Pritom su Amerikanci pretrpjeli određene simbolične gubitke, isto kao i Izrael koji je zabilježio minimalne gubitke, što je teško usporedivo s razinom razaranja na iranskoj strani. Treba imati na umu da se Iran desetljećima pripremao za ovakav tip sukoba i da takav scenarij za njegov obrambeni sistem nije bio neočekivan.

Zabilježena je i ogromna potrošnja streljiva uključenih strana u sukobu, ne samo protuzračnih sistema o kojima se najviše govorilo na početku sukoba, nego i širokog spektra sredstava korištenih za udare na industriju, vojnu infrastrukturu, promet i druge ključne nacionalne resurse", rekao je Tabak.

"SAD i Izrael nisu postigli suštinsku promjenu"

Što se tiče iranskog nuklearnog programa, govori da je on oštećen, ali navodi i da je veliko pitanje kolika je razina tog oštećenja.

"Definitivno se ne može tvrditi da je Iran ostao bez obogaćenog uranija o kojem se govorilo, ali to upućuje na pitanja koja će se vjerovatno otvarati u pregovorima. Uklanjanjem ajatolaha uklonjene su i određene unutrašnje kočnice koje su Iran do sada dijelile od otvorenog razvoja nuklearnog oružja, pa će se to područje u narednom periodu vjerovatno redefinisati, bilo kroz pregovore, bilo kroz samu iransku državnu politiku.

U tom smislu može se reći da SAD i Izrael nisu postigli suštinsku promjenu, nego je ovo još jedan primjer one izraelske taktike 'košnje trave', koja podrazumijeva intervencije koje treba periodično ponavljati kako bi se zadržao učinak. Pitanje je hoće li biti volje periodično ratovati s Iranom kao što to Izrael radi u susjedstvu već godinama", objašnjava.

"Iran se u nekim aspektima nalazi u povoljnijoj poziciji nego krajem februara"

Naglašava da odvojeno od te vojne sfere treba gledati strateške odnose u ovom sukobu.

"Tu je situacija sasvim drugačija. Iran je bio u ratu za preživljavanje i odgovarao je asimetrično, sredstvima koja je dugo pripremao i koja nisu usporediva s onima kojima su raspolagali napadači. Ti odgovori također su bili iznimno efikasni i Iran ne samo da nije poražen, nego se u pojedinim aspektima nalazi i u povoljnijoj poziciji nego krajem februara", rekao je Tabak.

"Prije svega, riječ je o kontroli nad Hormuškim tjesnacem i utjecaju koji to daje Iranu na međunarodno gospodarstvo. Ne radi se samo o energetici, već i o širim učincima, od poljoprivrede do hemijske i drugih industrija.

O mogućnosti da Iran kontroliše ili blokira Hormuz raspravljalo se desetljećima kao o značajnom scenariju koji nije bio ispitan u praksi. A sada je ispitan i bit će jako teško vratiti stanje slobodnog prometa u Hormuškom tjesnacu tamo gdje je bilo prije četrdesetak dana.

Kontrola Hormuza pokazala se za Iran puno jačim sredstvom nego što bi to bilo nuklearno oružje ili neki drugi program. Mislim da će se to jako vidjeti i idućih dana, sedmica i mjeseci u svemu što će slijediti", kaže.

Nestabilnost kao produkt Trumpove politike

Pitamo ga šta očekivati nakon ova dva sedmice primirja.

"Svi smo taoci nestalne i nepromišljene dnevne politike Donalda Trumpa, koji iza sebe ima svu američku vojnu silu i kao saveznika Benjamina Netanyahua, kojemu ne odgovara smirivanje stanja. Mislim da će ova dva sedmice i sve nakon toga biti obilježeno neizvjesnošću", kaže.

Dotakao se i iranskih napada na američku mornaricu.

"Iako se pokazalo kako informacije o većim oštećenjima američkih plovnih jedinica vjerovatno nisu bile tačne, ostaje činjenica da su iranski napadi na američke mornaričke resurse utjecali na njihovo udaljavanje od bojišta i time smanjili operativnu efikasnost.

I bez potvrđenih izravnih pogodaka, riječ je o situaciji u kojoj su se američke flotne skupine i nosači zrakoplova morali prilagođavati prijetnji na način koji dosad nije bio uobičajen.

To su sve stvari koje cijeli svijet prati, a posebno ih pažljivo bilježe takmaci Sjedinjenih Američkih Država te prema tome prilagođavaju planiranje svojih budućih aktivnosti i ponašanja u nadolazećim krizama ili sukobima. Trumpova politika postavlja snažne temelje za nestabilnost i sukobe širom svijeta, i to čak među državama koje su bile američki saveznici, poput Danske i ostatka Evropske unije ili NATO-a, a kamoli prema drugima", rekao je.