Ermina iz Bosne žena ostavila zbog zeta: Ostavila mu sramnu poruku i uzela dječiji dodatak

Životna priča Ermina Husike iz Kaknja – invalida koji je preživio tešku nesreću, ostavljenog od supruge i danas samohranog oca. Ispovijest o izdaji, vjeri, borbi za sina i nadi u novi početak

Kada se Ermin Husika iz Kaknja prije nekoliko mjeseci preselio u selo Tupkovići u Bosni i Hercegovini, vjerovao je da započinje najmirnije poglavlje svog života. Nakon godina odricanja, bolesti i borbe, želio je ono najvažnije – da stvori skromno, ali sigurno porodično gnijezdo za sebe, suprugu i sina. U početku je djelovalo da mu se sreća, poslije brojnih nedaća, konačno osmjehnula.

Dobri ljudi iz raznih krajeva nisu ostali ravnodušni na njegovu priču. Pomagali su koliko su mogli da se kuća što prije osposobi za život – dolazili su čak i ljudi iz Amerike kako bi uručili pomoć. Svaku marku od donacija Ermin je ulagao u zidove, krov i temelje, sanjajući dan kada će u toj kući zamirisati porodični ručak i kada će sa ženom i djetetom stvarati nove uspomene. Nažalost, sudbina je imala drugačije planove.

Nesreća iz djetinjstva koja je obilježila cijeli život
Erminov život nije bio lak ni u djetinjstvu. Kaže da su se nedaće nizale od najranijih dana. Sa samo 14 godina doživio je tešku nesreću – pao je s konja, a grana mu je probila glavu. Uslijedio je izljev krvi na mozak, a naredna 24 dana proveo je u komi, priključen na infuzije.

„Prije toga sam bio potpuno zdrav“, prisjeća se Ermin.

Danas, gotovo 25 godina kasnije, on je invalid s više od devedeset posto tjelesnog oštećenja. Ipak, invaliditet ga nikada nije spriječio da se bori, radi i nastoji živjeti dostojanstveno.

Čovjek koji nikada nije birao poslove
Uprkos teškom zdravstvenom stanju, Ermin nikada nije bježao od rada. Radio je sve što je mogao i znao – bio je čuvar, radio na farmi, telio krave, sjekao drva. Posebno mjesto u njegovom životu imala je farma koja je zapošljavala osobe s invaliditetom. Kada je ona zatvorena, ostao je bez posla, ali nije klonuo.

„Nema šta nisam radio. Moram da se borim“, govori jednostavno, bez patetike. Njegova želja bila je da otplati i sredi kuću koju je kaparisao, pa čak i da jednog dana izgradi malu štalu, kako bi sebi i sinu barem malo olakšao život.

Brak od deset godina i snovi o zajedničkoj budućnosti
U braku je bio deset godina i iz tog braka ima sina jedinca, za kojeg kaže da mu je najveća snaga i smisao života. Ništa mu, kako ističe, nije teško učiniti za svoje dijete – želio je da ima sve kao i ostala djeca, da ne osjeti teret očevih rana i životnih poraza.

I supruga je, barem na početku, dijelila njegov entuzijazam. Radovala se novom krovu nad glavom i govorila kako joj je želja da se što prije usele u svoju kuću. Uz pomoć dobrih ljudi, radovi su brzo napredovali, a Ermin je vjerovao da je najteži dio života iza njega.

Izdaja koja je srušila sve snove
Umjesto porodične idile, doživio je ono što nije mogao ni naslutiti. Jednog dana vratio se kući i zatekao prazninu – supruge nije bilo. Poruka koju je pronašao srušila mu je cijeli svijet.

„Došao sam kući, a žene nema. Kad sam vidio poruku, svijet mi se srušio. Jedva sam preživio, a sad me ona dokrajčila. Dva mjeseca sam bez nje. Živim, radim, borim se, školujem dijete“, priča Ermin.

Kako tvrdi, supruga ga je ostavila i pobjegla s mužem njegove sestre, a cijeli plan su, prema njegovim riječima, skovali preko Facebooka. Izdaja je bila dvostruka – bračna i porodična.

„Ja u kuću, kuća prazna. Šok, rane, stres. Ne znam kako živim i odakle mi snaga, ali Allah mi daje neku snagu“, govori Ermin.

Odlazak bez objašnjenja i borba s institucijama
Navodi da je supruga uzela dječiji dodatak u iznosu od 250 do 300 konvertibilnih maraka i tim novcem platila taksi kojim je otišla. Prethodno ga je slagala da ide kod majke jer je navodno bolesna.

„Odmah sam tu noć obavijestio policiju da je samovoljno otišla, bez gonjenja, bez tuče, bez ikakvih problema“, objašnjava. Obratio se i centru za socijalni rad, ali su ga uputili na sud, a sud dalje advokatu. Tako je započeo dug i iscrpljujući postupak oko razvoda, dok druga strana i dalje šuti.

Samohrani otac pred najtežim izazovom
Briga o osmogodišnjem sinu sada je u potpunosti pala na Ermina. Zbog djeteta i svakodnevnih obaveza morao je napustiti posao, jer nema kome da ga povjeri. To je dodatno otežalo njegov ionako skroman život.

„Ne mogu zbog djeteta nigdje da radim. Treba vatru ložiti, treba mašinu paliti, sve sam. Duša me boli“, priznaje tiho.

Očeve riječi kao opomena
U najtežim trenucima često se prisjeća riječi svog oca:
„Ermine, sine, dobar si dušom i srcem. Čuvaj se, dijete, da ti se opanak ne pocepa. Ako ti se opanak pocepa, propao si u životu.“

„Meni se to desilo“, kaže bez gorčine, kao čovjek koji je prihvatio da dobrota često ide ruku pod ruku s patnjom.

Vjera, nada i tiha želja za novim početkom
I pored svega – invaliditeta, raspada braka, izdaje i samoće – Ermin ne gubi vjeru. Kaže da samo Bog zna kako se snalazi, ali vjeruje da će doći bolji dani. Nada se da će jednog dana pronaći srodnu dušu, ženu koja će ga voljeti i koju će on voljeti, bez laži i skrivenih planova.

„Napatit ću se dok ne nađem srodnu ženu. Ako ima gdje kakva slobodna, tu sam. Prihvatit ću je, živjet ćemo. Teška je situacija, ali nije se ovo samo meni desilo“, poručuje.

Riječi podrške koje mu daju snagu
Erminova ispovijest duboko je ganula javnost. Ispod snimaka i tekstova o njemu nižu se poruke podrške i divljenja. Jedna se posebno izdvojila:

„Kako je meni ovaj čovjek divan… Toliko je inspirativan da bi svakome trebao biti uzor muža i oca, koji se jednom rukom bori da stvori nešto svojoj porodici. Ermine, želim ti svako dobro.“