NATO i Rusija u klinču, ali 1 zemlja igra drugačiju igru: Zašto baš ova granica ostaje otvorena?

Norveška je jedina članica NATO-a koja, uprkos ratu u Ukrajini i rastućim tenzijama na granicama Rusije sa Zapadom, i dalje održava prekograničnu saradnju s Ruskom Federacijom. Dok su druge zemlje u regionu pooštrile režime prelaska, podigle ograde ili zatvorile granične prelaze, Oslo je zadržao komunikacione kanale na sjeveru, uz istovremeno jačanje vlastite sigurnosne i civilne spremnosti.

Prema navodima ruskog ambasadorstva u Oslu, koje prenosi „Izvestija“, granične službe Norveške i Rusije redovno održavaju sastanke i zajedničke aktivnosti s ciljem osiguravanja bezbjednosti zajedničke granice duge 197,7 kilometara. Ta saradnja uključuje razmjenu informacija, koordinaciju nadzora i zajedničke vježbe, što predstavlja izuzetak u trenutku kada se granice između Rusije i niza NATO država sve češće opisuju kao potencijalne krizne tačke.

Istovremeno, Norveška s Rusijom sarađuje i u oblasti ribarstva. Nakon neizvjesnosti oko ovogodišnjih pregovora, dvije zemlje postigle su sporazum o ribarstvu za 2026. godinu, uključujući nastavak smanjenja kvota za bakalar u Barentsovom moru. Norveška ministrica ribarstva i politike okeana Marijana Sivertsen Nes ocijenila je da su pregovori bili izazovni, navodeći da je uvrštavanje dvije ruske ribarske kompanije na listu uticalo na razgovore, ali da je, uprkos tome, postignut dogovor važan za održivo upravljanje ribolovnim resursima na sjeveru.

Paralelno s održavanjem kontakata na granici, norveške institucije pojačavaju pripreme za krizne scenarije. Uprava za civilnu zaštitu i spremnost za vanredne situacije (DSB) započela je novu procjenu područja kojima bi, u slučaju rata, bili potrebni planovi za evakuaciju i preseljenje civilnog stanovništva. Direktorica DSB-a Elizabet Orseter izjavila je za list VG da se inicijativa provodi u saradnji s oružanim snagama i policijom, a fokus je na područjima ranjivim zbog blizine Rusiji ili prisustva legitimnih vojnih ciljeva.

Orseter je navela da su iskustva iz ruskih napada na ukrajinsku civilnu infrastrukturu, uključujući energetsku, potaknula šire razmatranje potencijalnih meta u Norveškoj, naglašavajući da se mora procijeniti da li su i civilni objekti u opasnosti, imajući u vidu brutalnost koju Rusija pokazuje u Ukrajini.

Posebna pažnja posvećuje se regijama Troms i Finmark, gdje su lokalne vlasti izrazile zabrinutost zbog mogućih scenarija okupacije. Gradonačelnik općine Bardu, Toralf Hajmdal, izjavio je za TV 2 da se ne smije dopustiti da ijedan Norvežanin ostane „na pogrešnoj strani okupacione linije“. U DSB-u navode da će općine imati ključnu ulogu u sprovođenju takozvanih ratnih evakuacija, slično kao u mirnodopskim situacijama – od registracije evakuisanih do upravljanja centrima za prihvat. Istovremeno se identifikuju općine s nižim rizikom kao potencijalne lokacije za preseljenje, uz procjenu kapaciteta zdravstvenih usluga, stanovanja i obrazovnih ustanova, u koordinaciji s državnim administratorima.

Dva razloga norveškog pristupa

Za razliku od Finske, koja je zatvorila granične prelaze, Norveška je 2023. zadržala jedini prelaz Storskog–Borisoglebsk otvorenim. Prošle godine odbijen je i prijedlog tadašnje ministrice pravde Emilije Enger Mel o izgradnji ograde na granici, prvenstveno zbog visokih troškova – procjenjuje se da bi zaštita granice koštala više desetina miliona eura.

Nikita Lipunov, istraživač s Moskovskog državnog instituta za međunarodne odnose (MGIMO), za „Izvestiju“ navodi dva ključna razloga zbog kojih Oslo ne prekida prekograničnu saradnju s Rusijom.

Prvi je dugogodišnja sigurnosna politika Norveške, koja, prema toj ocjeni, još od Drugog svjetskog rata nastoji da uravnoteži vojno odvraćanje Rusije kroz NATO s održavanjem dobrosusjedskih odnosa. Lipunov tvrdi da Oslo vodi umjerenu politiku i izbjegava poteze koji bi mogli da podstaknu eskalaciju napetosti.

Drugi razlog je historijski relativno mirna priroda bilateralnih odnosa na granici. Kao najznačajniji sukob navodi se 1944. godina i operacija Petsamo–Kirkenes, kada je Sovjetski Savez oslobodio sjever Norveške od nacističke okupacije, što se u Norveškoj, prema navodima iz teksta, i danas pamti kao čin savezništva.

Umjesto fizičkih barijera, Norveška, prema istom izvoru, ulaže u tehnološku modernizaciju nadzora granice. Zemlja postavlja nove nadzorne tornjeve i senzore za detekciju te koristi bespilotne letjelice, a projekti se dijelom finansiraju i sredstvima Evropske unije. Ideja je da se osigura kontrola granice bez prekidanja saradnje, što Oslo vidi kao strateški isplativije rješenje.

Region utvrđuje granice, Moskva prijeti eskalacijom

U međuvremenu, druge zemlje NATO-a u regionu prekidaju saradnju s Rusijom i pojačavaju zaštitu granica. Finska, koja s Rusijom dijeli 1.340 kilometara granice, započela je izgradnju ograde i vojnih utvrđenja, dok je Poljska obustavila saradnju na granici s Kalinjingradskom oblasti. Baltičke zemlje – Latvija, Estonija i Litvanija – takođe pooštravaju režime prelaska i jačaju istočne granice, uz pojedina zatvaranja prelaza i razmatranje ograničenja tranzita prema Kalinjingradu.

Ruski predsjednik Vladimir Putin 19. decembra upozorio je da bi blokada Kalinjingradske oblasti mogla da dovede do „neviđene eskalacije sukoba“ i „oružanog sukoba velikih razmjera“. Rusija, kako se dodaje, već ima poteškoće s tranzitom robe u Kalinjingrad nakon litvanskih ograničenja iz 2022. godine, pa se većina pošiljki odvija Baltičkim morem iz Sankt Peterburga i Murmanska.

Istovremeno, Sjevernoatlantski savez pojačava prisustvo u sjevernoj Evropi, što Moskva doživljava kao prijetnju. U tekstu se navodi da NATO redovno održava pomorske vježbe u Baltičkom moru, da Danska jača vojno prisustvo na ostrvu Bornholm, kao i da Norveška, iako održava saradnju na granici, učestvuje u planovima Saveza – do 2026. godine otvara se centar za obuku amfibijskih operacija u arktičkim uslovima u Tromseu, dok je u oktobru 2025. u Bodeu pokrenut zajednički centar za zračne operacije NATO-a. Švedska, kao nova članica, planira uspostavljanje logističke baze u Enšopingu.

Politolog Denis Denisov, takođe citiran u tekstu, ocjenjuje da Rusija svaku NATO aktivnost u regionu tumači kao prijetnju, od posmatračkih tačaka do potencijalnog raspoređivanja nuklearnog oružja. Danska i Švedska, prema navodima, nisu isključile mogućnost nuklearnog naoružanja, što dodatno povećava napetosti.

Zaključak teksta je da Norveška pokazuje političku volju za dijalogom na granici, ali da je šira prekogranična saradnja s Rusijom u regionu malo vjerovatna dok traje rat u Ukrajini. Zapadni susjedi Rusiju doživljavaju kao prijetnju, što sužava prostor za obnovu odnosa, dok Moskva, prema istom izvoru, istovremeno šalje poruke spremnosti na dijalog i odlučnosti da brani vlastite interese, uz modernizaciju vojne infrastrukture na sjeveru i jačanje Sjeverne i Baltičke flote.

(Izvestija)