6 stvari koje ne treba raditi za muža: Što se više trudiš, on te sve manje cijeni

Najneprijatnija zamka je što su napori žene često dobronamjerni. Ona želi udoban dom, mirnu vezu i manje stresa za svog partnera. Međutim, rijetko povećava vrijednost veze žrtvujući se za njega, jer mužu to postaje nešto normalno, a normalno se više ne cijeni.

Muškarac se navikne na to da žena sve drži, sve sređuje i sve zatvara. Počinje da to doživljava kao osnovni okvir veze, a ne kao investiciju koju treba zaštititi.

I što duže ovo traje, to je ženi teže da povrati poštovanje bez slomova i gorkih žalbi.

6 navika koje pretvaraju ženu u roba i koje nikako ne treba da radite za svog muža:

1. Udobnost bez cijene pretvara ljubav u uslugu

Udobna žena se često ponosi time što nije dosadna ili izaziva dramu. Ona unaprijed razmišlja o tome kako da stvari popravi, kako da izbjegne stresiranje drugih, kako da izbjegne uvredu drugih i kako da predvidi njihovo raspoloženje.

Muž koji ima ovakvu ženu postepeno se opušta, jer u blizini ima osobu koja je sigurna.

2. Navika prihvatanja bez davanja se brzo formira.

U početku, čovjek zahvaljuje, zatim zahvalnost postaje rijetka, a onda se javlja iritacija na bilo kakve zahtjeve, jer je „sve bilo u redu prije“. Tako se pogodnost neprimjetno pretvara u pravilo, a pravilo u nedostatak poštovanja.

Intimnost odraslih zavisi od ravnoteže. Ako žena stalno pretjeruje, ravnoteža se narušava jer muškarac gubi potrebu da ulaže. Veza počinje da funkcioniše na jednom gasu, a žena postepeno pregorijeva i postaje gruba tamo gdje je nekada bila nježna.

3. Ćuti i guta sve što je tišti

Mnogi tolerišu ovaj nezgodan format iz straha od gubitka veze. Žena ćuti, smiješi se i radi svoje uobičajene stvari, ali u sebi guta iritaciju i negodovanje. Muškarac u ovoj situaciji shvata jednostavnu istinu: ako je sve spolja mirno, to znači da je ona zadovoljna time.

Problem je u tome što tišina ne liječi; ona gnoji. Nagomilano ogorčenje zatim eruptira u trenutku koji čovjek doživljava kao iznenadnu eksploziju. Ne razumije zašto je juče „sve bilo u redu“, a danas počinju žalbe i suze.

Mnogo je sigurnije progovoriti rano, prije nego što emocije postanu previše. Razgovor funkcioniše samo kada je konkretan, a ne optužujući, pa je važnije iznijeti činjenice i jasan problem. Ako žena ćuti godinama, muškarac se navikne na njenu tišinu, kao i na njenu zabrinutost.

4. Ljubav se ne može zaslužiti napornim radom i strpljenjem

Postoji način razmišljanja koji zvuči ljubazno, ali uništava ravnotežu. Žena misli da će je muškarac sigurno cijeniti i bolje se prema njoj ophoditi ako se više potrudi. Ova logika često potiče iz djetinjstva, gdje su ljubav i odobravanje dolazili zbog korisnosti i praktičnosti.

U vezama odraslih, to funkcioniše drugačije. Muškarci prihvataju ono što je dato i rijetko razmatraju skriveni unutrašnji rezultat jer se o njemu ne govori niti se o njemu dogovara. Žena se trudi, a onda se ljuti što nije cijenjena, iako muškarac vjeruje da je to bila njena inicijativa.

Strpljenje takođe ima svoje granice, čak i ako je žena veoma mirna. Ako stalno radi više nego što dobija, u njoj raste osjećaj nepravde. U nekom trenutku počinje da mrzi ne samo muškarca već i sebe, jer je predugo prihvatala ovu neravnotežu.

5. Uloga „majke“ ubija poštovanje brže nego što mislite

Podrška i majčinstvo su slični samo površno. Podrška održava muškarca zrelim jer on sam donosi odluke, snosi posljedice i izražava se. Majčinstvo uklanja potrebu da muškarac odraste jer žena sve kontroliše, podsjeća, spašava i organizuje.

U početku se čovjek osjeća prijatno jer je okružen redom i brigom. Zatim se osjeća skučeno jer ga neko vodi za ruku, što potkopava njegov osjećaj slobode i odgovornosti.

Kao rezultat toga, on ili postaje infantilan i pasivan, ili počinje da ga iritira žena koja se „previše upliće“, iako je on sam navikao da se ona upliće.

Žena u ulozi majke takođe brzo pregorijeva. Ona se ne odmara jer stalno održava sistem, a sistem stalno zahtijeva njenu pažnju. U braku je manje flerta i poštovanja, jer veza počinje da liči na kućni projekat, gdje žena vodi, a muškarac izveštava.

6. „Sve odjednom“ vas pretvara u sjenku koja ne govori

Uobičajena priča počinje lijepo. Žena želi da pokaže da je ozbiljna, pouzdana i brižna, pa se trudi da brine o mužu.

Ona kuva, planira, prilagođava se rasporedu, brine o kućnim poslovima, podržava emocionalno, a ponekad i finansijski.

Ako muškarac nije pitao, ne razumije uvijek vrijednost tog doprinosa. Navikne se na ovaj nivo uključenosti i počinje da misli da tako treba da bude, jer je tako bilo od početka. Tada žena postaje povrijeđena jer se njeni napori doživljavaju kao pozadinska buka, a njeni zahtjevi se vide kao hirovi.

Zdrava briga raste sa intimnošću, a ne daje se unaprijed, jer udvaranja često slabe. Muškarac počinje da misli da je veza već osigurana i da može biti miran. U međuvremenu, žena se pretvara da je dobro, ali u sebi se tiho osjeća iskorištenom.

Granice funkcionišu samo ako se pobunite – misli žena

Mnoge žene misle da granice podrazumijevaju glasne ultimatume i svađe. U stvarnosti, granice često djeluju dosadno, ali dosada je ono što najbolje funkcioniše. To je mirno razumijevanje šta je prihvatljivo i spremnost da se ne nastavi kontakt na neprikladan način.

Ako žena kaže: „Ne osjećam se prijatno“, ali nastavi da to toleriše, muškarac brzo shvata da se ništa neće promijeniti. Možda to čak ni ne radi svjesno; njegova psiha se jednostavno navikava na nedostatak posljedica. Stoga se granice ne uspostavljaju riječima, već ponavljanim postupcima.

Posljedice ne bi trebale biti dramatične. Dovoljno je prekinuti razgovore kada je neko grub, izbjegavati sastanke u posljednjem trenutku, izbjegavati izvlačenje razgovora iz tišine i izbjegavati izvinjavanje za svoje želje.

Čovjek počinje da cijeni ne iz straha, već zato što vidi da je pored njega osoba koja poštuje samu sebe.

Čovjek ne bi trebao da postane centar celog sistema

Raskid se često dešava tiho, bez ikakvih grandioznih obećanja. Žena počinje da otkazuje planove, prilagođava raspoloženje njegovim porukama i drži telefon u blizini kao izvor utehe.

Ona počinje da osjeća anksioznost tokom pauza i pokušava da ih popuni sopstvenim naporima.

Muškarac se zbog toga osjeća pritisnutim, čak i ako žena pokušava da bude nježna. On razumije da se od njega očekuje stalna stabilnost jer je postao glavni izvor smisla.

Nekim muškarcima ovo laska, ali većini to djeluje pomalo preplavljujuće jer veza počinje da se osjeća kao obaveza.

Ženska otpornost se manifestuje u činjenici da ima život i van svoje veze. Ona ima aktivnosti, interesovanja, prijatelje, planove i naviku da se oslanja na sebe, a ne na reakcije drugih. Sa takvom ženom, muškarcu je lakše da izrazi svoje želje jer ga ne sputava anksioznost.

Kako vratiti vrijednost

Često se čini kao da morate da se „ohladite“ da biste natjerali muškarca da vam se udvara. Ovo je loša strategija, jer se hladnoća radi efekta brzo pretvara u igru, a igre su iscrpljujuće za obje strane. Mnogo efikasnija strategija je povratak normalnoj ravnoteži, gdje žena prestaje da obavlja posao za obje strane.

Prvi korak je da prestanete da pokušavate da prekinete vezu po svaku cijenu. Ako muškarac ne šalje poruke, niti ponude ili nije zainteresovan, žena nije obavezna da preuzme inicijativu da spasi vezu.

Ovo nije osveta niti manipulacija, već iskren test da li čovjek ima želju da ulaže u vezu ili ne.

Drugi korak je prestanak umanjivanja onoga što je važno. Ako se žena osjeća neprijatno, ona o tome govori mirno i konkretno, bez dugih monologa i optužbi. Zatim traži promjene, jer promjena pokazuje poštovanje.

Treći korak je da povratite svoje pravo na izbor. Žena ne mora da se osjeća udobno da bi bila voljena, niti mora da toleriše teško okruženje. Ako muškarac vidi da žena zna kako da izbjegne neprijatne situacije, počinje da joj obraća više pažnje jer razumije vrijednost njenog prisustva.