Kraj ere ili početak nove? Dodik smijenjen, ali ne i poražen!
Kolika je danas stvarna politička moć Milorada Dodika nakon što je sudskom odlukom smijenjen s pozicije predsjednika entiteta Republika Srpska, a u rukama mu je ostao “samo” SNSD – stranka koju je osnovao 10. marta 1996. godine?
Odgovori su oprečni, ali posljednja dešavanja pokazuju da njegova vladavina, makar i iz sjene, još nije završena.
Od “daška demokratije” do simbola vlasti
Milorad Dodik je sredinom devedesetih slovio kao “dašak demokratskih promjena” u Republici Srpskoj. Danas je, međutim, postao simbol kontinuiteta vlasti, političkih blokada i oštrih sukoba s protivnicima, novinarima, pa i cijelim jednim narodom – Bošnjacima.
Njegov uspon počinje 1998. godine, kada uz podršku međunarodne zajednice postaje premijer RS-a. Kao lider tada male opozicione stranke SNSD, predstavljao je reformsku alternativu nacionalističkoj politici Srpske demokratske stranke (SDS).
Tada je zagovarao borbu protiv korupcije, povratak izbjeglica i jačanje institucija.
Dvije decenije kasnije, SNSD je postao sinonim za centralizaciju moći, partijsko zapošljavanje i potpunu kontrolu javnih resursa.
Tri faze političkog uspona
Analitičari Dodikov put dijele u tri faze: reformator, konsolidator moći i nacionalista u sukobu s državom.
1998–2006. – pokušaj izgradnje imidža modernog lidera koji sarađuje s međunarodnim partnerima.
2006–2014. – preuzima potpunu kontrolu u RS-u, učvršćuje SNSD kao dominantnu partiju i marginalizuje opoziciju.
Od 2014. – prelazi u otvoreni sukob s institucijama BiH, zagovara prenos nadležnosti na entitet i prijeti secesijom RS-a.
Dodik je od tada pod sankcijama više zapadnih zemalja, a ograničeno mu je i kretanje.
Uprkos svemu, njegova politička mreža, građena gotovo tri decenije, i dalje funkcioniše.
Vladar iz sjene
Dodik je u različitim periodima bio premijer, predsjednik RS-a i član Predsjedništva BiH – gotovo 27 godina na vlasti.
Njegov uticaj danas se temelji na kontroli institucija, partijskim vezama, lojalnim kadrovima i medijima koji oblikuju javno mnijenje.
Kako kažu analitičari, “Dodikovu moć ne održavaju funkcije, nego sistem koji je sam izgradio”.
Dio evropskog kluba “vječnih lidera”
Po dužini vladanja, Dodik se može svrstati uz lidere poput Aleksandra Lukašenka, Vladimira Putina, Recepa Tayyipa Erdogana i Viktora Orbana – političare koji su decenijama na vlasti i čije režime karakterišu ograničene promjene i slaba opozicija.
Od Kremlja do Banje Luke, od Budimpešte do Ankare, jasno se vidi obrazac – formalni demokratski izbori postoje, ali suštinske promjene su rijetke.
Zato pitanje više nije ko će pobijediti na izborima, nego da li promjene uopće jesu moguće.
Prvi odgovor mogao bi doći 23. novembra, kada će biti održani prijevremeni izbori za predsjednika RS-a i kada će se saznati – ima li Dodik nasljednika, ili će on i dalje vući političke konce iz pozadine.