Ljubav
Ljubav, ta magična riječ alhemijskog značenja koju svi držimo u nekoj sehari dragocjenosti, a koje se nekad čak i opravdano plašimo, još od drevnih vremena inspiriše čovjeka na grandiozne poduhvate od istančane umjetnosti pa do razornih ratova.
Ne postoji čovjek na Zemlji koji bar jednom u životu nije osjetio silu ljubavi u nekom njenom intenzitetu i bio svjedok zapanjujućih promjena izvana i iznutra. Jer gdje se ljubav pojavi, ništa više ne ostaje isto.
Postoji naravno mnogo vrsta ljubavi, ali ovdje ćemo se zadržati na onoj koja djeluje kao najveća sila privlačenja između dvoje ljudi suprotnog spola te biva uzrokom stvaranja novog života, muško - ženskoj ljubavi.
Poznati su vam simptomi zaljubljenosti - vrelina na obrazima, lupanje srca, euforično ponašanje, potpuna nezainteresiranost za cijeli svijet osim za voljenu osobu, gubitak apetita, nedostatak sna...
Zaljubljenost je slična stanju pijanstva, u tom stanju naša emotivna osjećanja postaju "otporna na logične argumente" a naša subjektivna slika svijeta nam se jedino čini ispravnom. Ipak zaljubljenost je tek početna, akutna faza ljubavi, nešto slično upalnom procesu koji prestaje sa prvim ozbiljnijim iskušenjima u ljubavi. Premda bi velika većina ljudi zauvijek ostala prilijepljena uz rajski pano lepršavih emocija tvrdoglavo odbijajući da se vrati na uobičajeni kolosjek života, onda kada se adrenalin zajedno sa dopaminom i serotoninom vrati na normalnu razinu, tek onda možemo pričati o ozbiljnom, zrelom uplovljavanju u vode ljubavi.
Psiholog Robert Sternberg, istraživač inteligencije i ljubavi, kaže da "pravu" ili "savršenu" ljubav u partnerskim odnosima sačinjava kombinacija tri komponente: bliskost, strast i odanost. Bliskost ili intima obuhvataju poštovanje, otvorenu komunikaciju, dijeljenje i podršku u teškim situacijama. Strast podrazumijeva nagone koji vode do emocionalne uzbuđenosti i seksualne privlačnosti, dok je odanost posvećenost ljubavnom odnosu, odnosno odluka da nekog volimo i želja da ljubav održimo. Bez ova tri aspekta prava partnerska ljubav nije moguća, a prisustvo samo jedne ili dvije komponente opisuje ostale vrste ljubavi (dopadanje, "slijepu" ljubav, romantičnu ljubav, prijateljsku ljubav i "prividnu" ljubav).
Freud je smatrao da psihički zdravu osobu karakterišu dvije ključne karakteristike, sposobnost da radi i sposobnost da voli. "Kapacitet za ljubav" stiče se tijekom odrastanja i sazrijevanja u odnosima sa bliskim, značajnim osobama. Ali, tu nije kraj. Kako se godinama polako mijenjamo i sazrijevamo mentalno, emocionalno i duhovno, tako se i sposobnost za ljubav nastavlja razvijati tokom novih životnih faza.
Zrela, autonomna ličnost je ona koja je razvila svoje kapacitete za ljubav i u stanju je s drugom osobom graditi odnos koji donosi dugoročno zadovoljstvo. Sposobna je za davanje ljubavi, ali i prepoznavanje osoba koje su spremne da s njom grade takav recipročan odnos.
Pretjerani strah od gubitka identiteta i pretjerana racionalizacija za ljubav znače stavljanje lisica, a jedna od uloga ljubavi je upravo ta da ih skine i da vas duhovno oslobodi. Kada volimo, proces prilagođavanja nailazi spontano, a ugađanje partnerskoj volji nije predznak slabosti već je izraz suosjećanja, empatijske povezanosti dvije duše.
Iskustva koja nosimo iz primarne porodice, prethodne emotivne veze, ali i kultura u kojoj živimo, u velikoj mjeri grade našu mentalnu predstavu idealne, prave ljubavi. Na osnovu tih modela postavljamo kriterije na osnovu kojih biramo buduće partnere.
SAMO JEDNOM SE VOLI?
Sigurno ste nebrojano puta čuli decidne tvrdnje kako se samo jedanput u životu stvarno voli. Ovakva izjava možda u nekom domenu značenja zvuči romantično i idealistično, ali za većinu emotivno zrelih i osviještenih ljudi ona više predstavlja amputaciju mnogobrojnih značenja ljubavi nego što odražava njenu cjelovitost. Naime, ljudi koji nakon jednog ljubavnog iskustva ostanu trajno 'sleđeni' za daljna ljubavna iskustva svjedoče na jedan način o snazi ljubavi, a oni koji i nakon više ljubavnih krahova nalaze način da ponovo uživaju u ljubavi, govore o ljubavnoj potenciji na sasvim drugačiji način.
Bilo da ste samo jednom voljeli ili revitalizovali svoju životnu energiju posredstvom ljubavi više puta, jedno ostaje izvjesno - ljubav mijenja sve osim sebe, ona je sila pred kojom se kraljevi pretvaraju u robove i robinje uzdižu na pijedastal. Otuda se vatra često provlači kao simbol žestoke ljubavi, a sa vatrom se, znamo svi, nije igrati.
S druge strane, ograničiti djelovanje ljubavi na samo jedan životni period nakon kojeg, ako nismo 'probodeni Kupidonovom strijelom', sve dalje šanse da se iskusi ljubav padaju u vodu, je jednako pogriješno uvjerenje koje se tradicijski ubrizgava kao strah srednjovječnoj, ali i mlađoj populaciji. Ljubav nije prikačena na štopericu, a vi niste Pepeljuga koja ima priliku do ponoći da živi svoju bajku u lijepoj svečanoj haljini, a nakon toga se budi u pepelu pored zle maćehe.
Različiti aspekti ljubavi istupaju kao relativno značajniji u različitim životnim fazama. Nekad nam je važna strast, drugi put intima, a ponekad posvećenost itd, a sve to u ovisnosti od uloga u našem životu. Ljubav nije rezervisana za određeni životni period i nikada ne možete da pretpostavite iza kojeg ćoška se vaša dalja sudbina neumitno prepliće s tuđom. Ljubav jednostavno pravi otkucaje u vama sve dok vi svjesno pravite prostor za nju u sebi, jer je ona živi, stvaralački princip pa sve dok vi radite na tome da je pronađete, budite uvjereni da nećete ostati praznog srca, ali ni praznog naručja.
Možda ste ostali razočarani što niste čuli ništa pametno o ljubavi, ali u tome i jeste cijela njena definicija. Nema pameti za zaljubljene i one koji vole. Zato, ostanite u tom bestežinskom stanju zaljubljenosti ili blagoslovljenom stanju ljubavi koliko god možete, jer kao što jednom Khalil Gibran reče: "Oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka."