Ko može naslijediti Vučića? Srbija traži čovjeka koji će srušiti sistem, ne samo zauzeti stolicu

Potencijalna imena iz realnog života
Dr Dragan Delić
Infektolog. Odbio da učestvuje u Vučićevoj medijskoj operaciji tokom pandemije. Miran, stručan, dostojanstven. Nema stranačku prošlost. Njegove izjave izazivale su poštovanje čak i među Vučićevim simpatizerima. Lice odgovornosti.

Nebojša Zelenović
Građanski političar, bivši gradonačelnik Šapca. Dokazano vodio grad mimo partijskih šema. Iako politički aktivan, zadržao imidž korektnog lidera. Nedostatak šire prepoznatljivosti – ali ima poštenje koje bi moglo da preraste u šansu.

Vladeta Janković (časna penzija)
Iskusni intelektualac, nekada ambasador, čovjek jasnih vrijednosti i integriteta. Ne dolazi da gradi karijeru — već da simbolično zaključi jednu epohu. Mogao bi imati ulogu prijelaznog predsjednika – nekoga ko uvodi novo doba.

Jelena Zorić / Branko Čečen (novinari)
Ljudi koji su godinama stajali naspram vlasti bez zaštite. Profesionalci, čista biografija, poštovani i među onima koji se politikom ne bave. Možda nisu spremni — ali su potencijal koji bi pokret mogao izgurati.

Profesor Ivan Medenica / Dragan Popadić (psiholog)
Akademska imena čista kao suza. Nisu oportunisti. Znaju gdje društvo puca i ne boje se da to kažu. Imaju težinu, a ne nose politički prtljag.

Profil idealnog predsjednika posle Vučića
Zamislimo čovjeka koji ne dolazi iz stranke. Nikad nije bio dio kabineta. Ne duguje nikome ništa. Dolazi iz medicine, obrazovanja, nauke ili neke struke gdje se rad i znanje još uvijek cijene.

Njegova biografija ne počinje u izbornom štabu — već u bolnici, učionici ili redakciji.

Nema moćne partnere, nema bot mrežu, nema donatore. Ali kad stane pred narod i kaže:
"Neću biti vaš vođa. Došao sam da vratimo sistem u ruke građana."
– ljudi će znati da je to istina.

Njegov mandat bi trajao samo jedan. Ne da vlada, nego da sredi zemlju za one koji dolaze. Ne da gradi spomenike, nego da razmontira partokratiju. Da zabrani zapošljavanje preko veze. Da otvori arhive. Da uspostavi nezavisno pravosuđe. Da novinarima vrati sigurnost. I da onda — ode.

Bez spomenika. Bez ulica sa svojim imenom. Bez reklama. Bez kultova.

Samo s osjećajem da je bio prvi predsjednik koji je otišao kad je posao završen.