Život u Islamskoj državi: 'Da znaju da pričam s novinarom, ubili bi me'

Britanski novinari pričali su s čovjekom koji je pobjegao iz Raqqe koja je pod kontrolom ISIS-a.

"Da znaju da pričam s tobom, bio bih mrtav" novinaru BBC-a govori Mohamed koji dolazi iz sirijskog grada Raqqe koji je, de facto, glavni grad Islamske države. Dok čeka da iz Turske dođe u Grčku Mohamed se sjeća života u kalifatu.

"Kad su došli činilo se dobro jer su Assadove snage protjerane iz grada", priča.

"Ali onda su postali strogi. Uveli su svoja pravila, a svako ko ih krši, svako za koga se sumnja da je pričao s novinarima odmah se kažnjava smrću", nastavlja.

"Imaju veliku sigurnosnu mrežu. Stranci rade za njih, informišu ih o svemu. Vidio sam Nijemaca, Čečena, Turaka, Saudijaca i Tunižana. Oni su ti koji vas hvataju", dodaje.

Kaže da su do prije nekoliko mjeseci imali internet kod kuće. Međutim, nakon dolaska ISIS-a internet mogu koristiti samo u određenim kafićima. Nakon što odete, oni dođu i provjeravaju koje ste stranice posjećivali".

Struje imaju samo dva sata dnevno, a priča se da će ukinuti i satelitski program pa će stanovnici moći gledati samo one televizijske programe koji su pod njihovom kontrolom. Osim toga, priča Mohamed, porasle su cijene hrane. Zabranjeno je i pušenje.

"Mene su dvaput uhvatili sa cigaretom. Završio sam na jedan dan i zatvoru i dobio 20 udaraca bičem", sjeća se. Muškarcima je, dodaje, zabranjeno da budu svježe obrijani. To je također razlog za zatvor.

Zastave Islamske države vijore se sa svih službenih zgrada, zidovi su puni znakova ISIS-a, a militanti se prepoznaju tako jer stalno nose oružje.

"Kad pogledaš u lice ljudima vidiš strah u njihovim očima", dodaje.

"Sad čak ljudi žele da se Assad vrati. Oboje su zlo, ali ovo je gore", sav očaj stanovništva prepričava Mohamed.

Mladić se boji da će se trebati vratiti u Raqqu. Novca da plati krijumčarima put do Evrope nema, a Evropska unija ionako će raspodijeliti 120.000 azilanata. No taj broj uključuje samo one koji su već tamo, a ne one koji su još u Turskoj u kojoj, kaže, ne može zaraditi za pristojan život.

"Ako ne mogu u Evropu vratit ću se u Raqqu", priča mladić dodavši da će živjeti u smrtnoj opasnosti, ali tamo, ako ne ništa, barem ima porodicu.