"Udala sam se prošle subote, jedva sam čekala da Bojan dođe, ali mi je svekrva rekla nešto STRAŠNO"

Skoro svaka djevojka kada se udaje zamišlja da će joj to biti najsretniji dan u životu. 

No, ispovijest mlade Novosađanke Mine (25) pokazuje da realnost ponekad demantuje i zdrav razum.

Naime, kako je ispričala, sa svojim momkom, sada već suprugom Bojanom bila je u skladnoj vezi nepune dvije godine prije nego što su odlučili da se uzmu. Porodice sa obje strane su zdušno podržavale njihov brak, čak su se prije i prijatelji upoznali na večeri i lijepo se slagali. 

Sve je djelovalo idealno, ali onda je doživjela nešto što nije mogla ni sanjati. 

"Bila sam sa majkom, ocem i mlađom sestrom u našem stanu, svi smo se već spremili za vjenčanje i čekali mog Bojana da dođe da me "kupi". Ne pamtim da sam ikada u životu bila toliko uzbuđena, "kuljalo" mi je u stomaku, kao neka pozitivna trema. 

Jednostavno nisam mogla da dočekam da dođu, da te običaje ispoštujemo i da konačno budemo u braku, on je bio čovjek mog života. Oboje smo završili fakultete, zaposlili se, mogli smo da se osamostalimo. Nekako su se sve kockice poklopile i bio je trenutak za brak i stvaranje porodice", priča Mina.

Međutim... Kako dalje objašnjavana na njenim vratima se začulo zvono, svatovi su bili na pragu, a ona od uzbuđenja skočila sa fotelje da ih dočeka.

"Otišla sam na srpsku svadbu i pretrnula od onoga što sam vidjela za mladenačkim stolom"

Vrata je otvorio njen otac i nakon "cjenkanja" oko "cijene" mlade, sa osmijesima i zdravicom uz domaću rakiju pustili su ih da uđu u dnevnu sobu i počaste se prije polaska u crkvu.

"Stajala sam u hodniku, ispred ogledala, i popravljala šminku i frizuru prije nego što pođemo. A onda mi je svekrva Svetlana prišla nečujno sa leđa, zapravo je krenula do toaleta i onako usput mi dobacila nešto što me je prenerazilo", nastavlja djevojka.

- Kakva je ovo atmosfera, kao da smo na nekoj sahrani? Ajde, Mina, dijete, nasmij se malo, zapjevaj nam nešto, pa nećemo još da te sa`ranjujemo...

Tako je poluglasom i ironično to dobacila da sam ja ostala da stojim u onom hodniku bez teksta, priča Mina. Naslušala se, kaže, raznih priča o odnosima snaha i svekrva, ali ni slutila nije da će biti suočena sa tako jednom mračnom upadicom na dan svog vjenčanja.

"Dan je do kraja protekao u najboljem redu, svatovi su bili veseli, muzika dobra, posluženje još bolje... Ali kada smo moj Bojan i ja uveče došli u svoj stan i ostali nasamo, meni su i dalje u ušima samo odzvanjale zloslutne misli njegove majke. I ma koliko pokušavala da ih zaboravim, da ubijedim sebe da nije ništa loše mislila nego da joj se omaklo, ne uspijevam da nađem opravdanja za takvo ponašanje. Mužu ništa nisam ispričala, bojim se da bi to stvorilo neke sukobe, a ja težim miru i u našoj kući i među našim porodicama. Nadam se da se ništa slično neće ponoviti i da ću sa svekrvom održati korektan odnos", završava svoju ispovijest Mina.

"Uvijek sam znala da ću se morati udati za nekoga koja jedva znam i koga ne volim"