Stan u Njemačkoj, hrana i 1.200 eura mjesečno: Za ovaj posao vam ne treba NIKAKVA ŠKOLA!

Žene u Sivcu, gdje je teško naći bilo kakav posao osim slabo plaćenog sezonskog argatovanja na njivama ili po trgovinama, bacile su se na učenje njemačkog jezika u namjeri da se dobro pripreme i dođu do posla negovateljice starih osoba, na kojem može da se zaradi i 1.200 eura mjesečno.
 
Čuvanje baba i deda od preko 80 i 90 godina postalo je spasonosno rješenje za egzistencijalne probleme, posebno Sivčanki u petoj i šestoj deceniji, koje se teško zapošljavaju, ali su u Njemačkoj izuzetno tražene.

Iskustva na radu u kućama starih i bolesnih osoba u Njemačkoj su različita, ali je, ipak, manje naših žena, koje su se otuda vratile ili dale otkaz, nego onih koje tamo ostaju do tri mjeseca i ponovo odlaze poslije obaveznog povratka u Srbiju zbog viznog režima.

– Tim poslom može biti nezadovoljan samo onaj ko ne želi da radi. Svako ko krene treba da je svjestan da će tamo čuvati bolesnu ili dementnu osobu, da to nije lako, ali će biti u prilici da za nedjelju dana zaradi više, nego za dva mjeseca na većini poslova ovdje. Prije nego što sam pošla u Njemačku, radila sam u prodavnici za 15.000 dinara mjesečno. U Njemačkoj imam besplatan stan i hranu i još dobijam nedjeljno 300 eura za brigu o baki, koja mi je povjerena na čuvanje, kao i o njenoj kući – priča Mica Blagojević, koja poslom u Njemačkoj želi da iškoluje i treće dijete.

Sagovornica ističe da se toliko zbližila sa Njemicom, da je baka poželjela da s njom bude i tri mjeseca u Sivcu, a jedina prepreka je naporno putovanje od 15 sati.

Iako je jedna od sivačkih “gastarbajterki” vraćena s praga u Njemačkoj, zbog slabog znanja jezika, Blagojevićeva napominje da je bitniji pristup osobi od samog znanja njemačkog jezika, koji se uči u direktnoj komunikaciji.

Druga sagovornica Ana Cmiljanić, ovog ljeta je prvi put radila kao negovateljica u Njemačkoj i kaže da nije dobro prošla.

– Prvo sam bila kod bake, koju je trebalo da pazim, spremam hranu i kuću, i jednom nedjeljno je feniram. Ona je uskoro završila u bolnici, a poslije toga i u staračkom domu. Prešla sam da njegujem djedu od 86 godina, koji ima šipku u nozi i slabo srce. Najgore je što sam morala da podižem i premještam čovjeka od 100 kilograma, pa sam morala da dam otkaz – povjerila se Ana.