Plakao je samo jednom: Gdje je danas nogometna zvijezda koja je prije 10 godina ostala bez noge?

Sjećate li se Darija Silve, sjajnog urugvajskog napadača čiju je karijeru prekinula teška saobraćajna nesreća?
 
Prije 10 godina pijan je naletio automobilom na rasvjetni stup i u toj nesreći izgubio desnu nogu. Bio je to 23. septembra 2006. godine, a Silva je shvatio što se dogodilo tek kad je sve vidio na televiziji iz bolničkog kreveta, nakon operacije koja je trajala skoro četiri sata. Zaplakao je, kako kaže prvi i jedini put u životu, te samo tri minute kasnije odlučio da neće tugovati već krenuti u novi život.
 
"Marca" piše da je prvo odlučio pronaći najboljeg ortopedskog hirurga u Urugvaju koji mu je proizveo protezu s kojom je tek blago šepao. 
 
Posvetio se uzgoju trkaćih konja, a njegova druga strast tih godina bilo je veslanje, jako popularan sport u Urugvaju. Čak se bivši napadač Espanyola, Malage i Seville pokušao kvalificirati za Olimpijske igre u Londonu 2012. godine. 
 
Okušao se i u politici, pokušao je postati gradonačelnik Roche, ali budući da ta avantura nije imala sretan kraj odlučio se vratiti onome što najbolje zna - nogometu. Danas radi kao skaut za mlade talente u agenciji svog prijatelja.

 
Nogometni fanovi najviše ga pamte po sjajnim nastupima za Malagu gdje je s Delyjem Valdesom bio ubitačan tandem.
 
"Dely je jedan od najboljih napadača s kojima sam igrao. Savršeno smo se razumjeli i na terenu, a i izvan njega. Znali smo što će drugi napraviti čak i bez gledanja", prisjeća se Silva, koji je tri godine nakon nesreće zaigrao u dobrotvornoj utakmici i postigao dva gola, uključujući i gol za pobjedu svoje momčadi. 

 
Do 2008. godine bio je autor najbržeg gola u historiji Primere jer je Valladolidu zabio za manje od osam sekundi na 'Rosaledi', a njegov rekord srušio je Joseba Llorente. 
 
Često je na terenu znao provocirati svoje rivale, a i danas se u Malagi prepričava što je učinio legendarnom Hierru. Realovog defanzivca toliko je razljutio provokacijama da ga je on pokušao povrijediti, ali na kraju se sam povrijedio i morao izaći iz igre.
 
Danas uživa sa svojom djecom, a najviše ga muči to što njegov najmlađi sin Diego nije imao priliku gledati oca uživo na stadionu. "To je nešto što će me proganjati cijelog života..."