O ovom će se pričati dok je nogometa: Evo kako se rodila najveća legenda

Prošlo je točno 20 godina od sjajnog gola još sjajnijeg igrača i ono što po čemu se ovaj gol najviše pamti, legendarne proslave gole. Utakmica je ušla u posljednjih deset minuta, Manchester United već je vodio protiv Sunderlanda 4:0, a Eric Cantona primio je loptu negdje na polovici terena.

„Okrenuo“ je Richard Orda i Kevin Ballna na malom prostoru, pružio si for i potom odigrao dupli pas s Karelom Poborskim, a onda je „bocnuo“ loptu i u savršenom luku prebacio sunarodnjaka Lionela Pereza s kojim se poznaje još iz francuske lige. Lopta je odsjela u samom desnom gornjem kutu, može se reći da je skinuo paučini.

Akcija i gol za eurovizijsku razmjenu, možda i najbolji gol Cantone u cijeloj karijeri, ali tek je uslijedilo ono pravo. Cantona se umjesto klasične proslave i trka prema navijačima ukopao na mjestu, onako već podignute kragne, što mu je bio zaštitni znak, raširio je ruke i dvaput se okrenuo oko svoje osi, kao da je želio poručiti: što kažete na ovo, tko je tu najbolji.

Old Trafford je eruptirao od sreće, a Cantona je betonirao nadimak „Eric The King“, jedini pravi kralj 90-ih na daskama kazališta snova i legitimni nasljednik Georgea Besta. Ta je proslava gola proglašeno najboljom otkada je Premierlige, dakle od 1992.

Zanimljiva je priča što je motiviralo Cantonu na takvu neobičnu proslavu. Godinama kasnije vratar Sundelanda otkrio je što je prethodilo golu.

„Taj se gol nije trebao dogoditi. Početkom drugog poluvremena gubili smo 3:0, a Eric je prestao igrati. Stajao je na centru i nije mu se dalo trčati jer je sve bilo riješeno. U jednom je trenutku Ryan Giggs prošao po strani i centrirao, Eric je dobro opalio, a ja još bolje obranio. Mislim da mi je to bila jedina obrana na utakmici. Eric mi je prišao i dobacio u šali: 'Lionel, dugo se znamo, trebao si ovo pustiti'.“

Perez je potom pojasnio:

„Nije mi bilo do šale i smijanja, gubili smo i loše stajali na ljestvici. Zato sam samo odmahnuo rukom, pravio sam se da ga uopće ne primjećujem. Moja ignorancija očito ga je motivirala, razljutio se i počeo je kao lud trčati po terenu, valjda mi je htio j..... m.... Uvjeren sam da bi ostao stajati da sam mu nešto odgovorio na onu pošalicu“, ispričao je Perez za engleske medije.

Dobro što nije odgovorio, jer ostali bismo uskraćeni za jedan doista povijesni trenutak.