Prvi brk fudbala i najlijeniji igrač kojeg svijet pamti

Vremeplov
Prvi brk fudbala i najlijeniji igrač kojeg svijet pamti
Zvali su ga Klinac, međutim to nije ni nalik svemu onome što je napravio u karijeri - sa svojim specifičnim stilom igre koji malo ko danas može nadmašiti.

Zvali su ga Klinac, međutim to nije ni nalik svemu onome što je napravio u karijeri - sa svojim specifičnim stilom igre koji malo ko danas može nadmašiti.

Stariji ljubitelji igre će ga pamtiti kao najlijenijeg igrača koji je ikada igrao fudbal, uz obaveznu doskočicu "a bio je majstor", kao što i jeste - inače se o njemu ni red nikada napisao ne bi.

Da krenemo od specifične pojave. Gusta, kovrdžava i duga kosa, te neizostavni brkovi su imidž kojeg je gradio godinama. Od 1981. do 2002. kada je profesionalno prestao da se bavi fudbalom - Carlos Valderrama je uvijek bio najupečatljivija pojava na terenu.

Legendarni Kolumbijac je u karijeri promijenio devet timova, a kompletan tok njegovog produktivnog igračkog života poredili su ga sa ništa manje poznatim Holanđaninom Rudom Gullitom. Obojica su bili kreativci, Gullit nešto bolji - dok je Valderrama imao momente blještavila.

Da nije bio lijen na terenu, možda je mogao biti najbolji veznjak prošlog stoljeća - ali to nikad očito nećemo saznati. Uvijek je bio spor, kada ga poredite sa vršnjacima, ali istina je negdje između. Carlos Valderrama nije bio brz, nije bio ni spor. Bio je prebrz u momentima, ostatak vremena je bio prosječan.

Bio je lijen na terenu, ali kada je radio - onda se niko nije mogao porediti sa njim. Ipak, njegov sistem kretanja na terenu se može porediti tek sa današnjim igračima, što će reći da je Valderrama sa svojom vizijom fudbala bio sigurno 10 ili 15 godina ispred svog vremena.

Kada je Carlos Valderrama bio inspirisan - on je bio Bergkamp, Pirlo, Iniesta i Hazard u isto vrijeme. Kada mu se nije igralo, na terenu ste samo vidjeli frizuru i brkove koji se kreću, ništa više.

Valderrama je bio klasična desetka, ali po svom stilu igre - nije bio ni blizu tome. Nekada je bio toliko statičan da je i golman imao više pretrčanih metara od njega. On je bio južnoamerikanski prototip plejmejkera - koji je jedim potezom rješavao meč.

U Evropi je boravio jako kratko. Samo četiri godine od 20, koliko je profesionalno igrao fudbal. Tri godine u Montpellieru i godina u Realu iz Valladolida su jedine na Starom kontinentu.

Union Magdalena, Milionarios, pa najveća ljubav - Deportivo Cali su klubovi za koje je nastupao prije nego je došao u Evropu, gdje je boravio od 1988. do 1992.

Potom odlazi u Independiente Medelin, pa u Junior - nakon čega sreću pronalazi u SAD-u. Igrao je za Tampa Bay Mutiny, prije nego se vratio na kratkoročnu posudbu u Cali. Onda ide u Miami Fusion, pa opet u Tampa Bay Mutiny, prije nego je karijeru 2002. godine okončao u Colorado Rapids, MLS ekipi.

Zvanično se od lopte oprostio 2004. godine, kada je na Metropolitan stadionu istrčao sa legendama poput Diega Maradone, Enzo Francescolija i Jose Luisa Chilaverta. Nakon toga, postao je pomoćni trener Atletico Juniora.

2007. godine napravio je skandal sa sudijom. Naime, nakon što je protiv njegove ekipe dosuđen penal, on je izvadio određenu sumu novca - kojom je mahao sudiji ispred očiju. Na taj način mu je htio dati do znanja da je korumpiran. Njegova ekipa poražena je sa 4:1.

Carlos Valderrama danas živi mirnim životom. Oženjen je, otac petero djece, živi i radi u SAD-u, gdje trenira ekipu Clearwater Galactis, što je u suštini fudbalska akademija s Floride. U Santa Marti, Kolumbihja - ispred stadiona Eduardo Santos stoji njegova skulptura u bronzi, u prirodnoj veličini - podignuta u čast jednog od najnezaboravnijih likova koji su ikada igrali fudbal.

Istinska fudbalska rokenrola.

Ne propustite