Dražen Dalipagić - 70 poena na meču, zaustavio Jordana i odbio NBA, Kuća slavnih i još ponešto

Dražen Dalipagić, Mostarac i jedan od najboljih evropskih košarkaša svih vremena, rođen je na današnji dan, 27. novembra 1951. godine.

Iako se magičnom igrom s narandžastom loptom počeo baviti tek kao devetnaestogodišnjak, nije mu mnogo vremena trebalo da pokaže urođeni talent i želju za pobjedom kakva krasi samo one najveće.

Osnovnu i srednju školu je završio u Mostaru, a Višu pedagošku školu u Beogradu. Ozbiljnu košarku počeo je igrati u beogradskom Partizanu čije će ime u mnogome obilježiti veliku karijeru slavnog krila – na parketama i tribinama bivše Jugoslavije poznatog po nadimku Prajo.

Prije nego li se uopće pojavio na košarkaškim parketima, njegova ljubav je bila – fudbal. I njegov nadimak Prajo upravo dolazi iz tih fudbalskih dana, u vrijeme dok je bio stoper Veleža iz Mostara. Kasnije je igrajući za Partizan postao i ostao Praja.

U vrijeme kada na parketima nisu bile iscrtane linije za tri poena, Dalipagić je stigao briljantnu statistiku definisati s više od 33 poena po meču za 11 sezona koliko je nastupao za beogradskog velikana.

Kroz bogatu karijeru igrao je još iza Veneziju, Real Madrid, Udine i Veronu da bi košarkaški profesionalizam okončao 1991. godine u Crvenoj zvezdi.

Inače, sjajni Mostarac bio je na pragu da postane prvi europski igrač u NBA ligi. Dobio je poziv od Boston Celticsa, pojavio se na ljetnom kampu, ali je na kraju odustao jer bi potpisom za jednu NBA ekipu izgubio status 'amaterski' i ne bi više mogao igrati za reprezentaciju. Bila je to nepremostiva prepreka za domoljuba poput Dalipagića.

U bogatoj karijeri razvalio je i Michaela Jordana. Dalipagić je zasjenio brucoša Jordana u utakmici North Caroline i reprezentacije bivše Jugoslavije koncem 1981. godine. Zaustavio se na 41, dok je Jordan zabio 23 koša u 34 minute igre. Imao je fantastičan odraz pri šutu, kažnjavao i najmanje greške odbrane te bio praktično nezaustavljiv. Ta predanost košarci i radu dovela ga je do nevjerovatnih postignuća.

Kao trener, pokušavao je u nekoliko osrednjih klubova, ali nikada ni blizu uspješno kao za igračkih dana. A kao igrač, bio je nezaustavljiv, neponovljiv...

Bio je jedna od najupečatljivjih ličnosti jugoslovenskog sporta u pedesetak godina njegove bogate historije. 1978. godine proglašen je za najboljeg sportistu u bivšoj državi.

Igrajući za venecijanski Reyer 1987. godine postavio je rekord italijanske lige postigavši do danas nedostižnih 70 poena u susretu s Bolognom.

Rekord u nacionalnom dresu bio mu je 46 koševa protiv Rumunije 1976. godine, a nakon njega je samo Dražen Petrović zabio više – 47 poena protiv Holandije 1986.

Član je košarkaške Kuće slavnih od 10. septembra 2007. godine.

Igrajući za Jugoslaviju, učestvovao je na evropskim prvenstvima 1973., 1975., 1977., 1979., 1981., 1983., svjetskim prvenstvima 1974., 1978., 1982., 1986. i olimpijskim igrama 1976., 1980., 1984. godine.

Ukupno je za nacionalnu vrstu odigrao 243 utakmice od 1973. do 1986. godine.

Na svjetskim prvenstvima zlato je osvojio 1978., srebro 1974. te bronce 1982. i 1986. godine.

Na olimpijskim je igrama osvojio zlato 1980., srebro 1976. te broncu 1984. godine.

Na europskim je prvenstvima osvojio zlato 1973., 1975. i 1977, srebro 1981. te broncu 1979. godine.

Na Mediteranskim je igrama osvojio zlato 1975. godine.

Proglašen je za najboljeg košarkaša Europskog prvenstva 1977.

Najboljim evropskim košarkašem proglašen je 1977., 1978. i 1980. godine.

"Danas je snaga ubila košarku. Siguran sam da bi i u današnjoj košarci šuteri kao što su bili Kićanović, prerano preminuli Delibašić, Šolman ili ja postizavali po 30-ak koševa. Pa neka se igra granitna odbrana, neka se šuterima 'ne da disati'. Danas šuteri ostaju sami na šutu i promašuju. A mi smo promašivali vrlo rijetko. Zato jer smo trenirali šut do besvijesti. Tako se danas više ne trenira. To dobro znam...", poznata je Dalipagićeva izjava od prije nekoliko godina.

Za njega je košarka bila zabava, igranje za reprezentaciju najveće moguće priznanje, a naporno treniranje odanost prema onome što je najviše volio, čemu se divio i u tome istinski uživao…Dražen Dalipagić danas živi u Beogradu.