Prije tačno 30 godina Tyson je iskalio nagomilani bijes: Došao sam po krv!

Vremeplov
Prije tačno 30 godina Tyson je iskalio nagomilani bijes: Došao sam po krv!
Bila je to noć nakon koje boks više nije bio isti. Tog 22. novembra 1986. godine tada 20-godišnji Mike Tyson postao je najmlađi svjetski prvak u teškoj kategoriji, rekord koji drži i danas.

Bila je to noć nakon koje boks više nije bio isti. Tog 22. novembra 1986. godine tada 20-godišnji Mike Tyson postao je najmlađi svjetski prvak u teškoj kategoriji, rekord koji drži i danas.

Protivnik mu je bio Jamajčanin Trevor Berbick, posljednji koji se borio s Muhammadom Alijem i pobijedio ga. Deset centimetara niži Tyson ušao je u borbu s 27 pobjeda u nizu od čega 12 u manje od godinu dana. Bokserski krugovi već su bili uzburkani Tysonovim strelovitim usponom, ali niko nije očekivao ono što je Iron Mike pokazao u Las Vegasu te večeri.

Sve frustracije iz djetinjstva, sva zlostavljanja u popravnim domovima, sav nagomilani bijes iskalio je na Berbicku. Rundu i pol uspio je Jamajčanin ostati na nogama. Čak je i dobro započeo borbu s jednim dobrim udarcem, ali Tyson nije ni trepnuo. Ono što je uslijedilo zapanjilo je i oduševilo bokserski svijet. Brutalne kombinacije, jedna za drugom rasturale su branitelja naslova.

"Berbick je izgledao kao usporeni film", rekao je nakon meča njegov menadžer Jim Jacobs.

"Došao sam po krv!"

Rundu i pol izdržao je protiv Tysona, ali kraj je, nasreću, bio blizu. Strašan kroše u bradu poslao ga je na pod, nakon čega se uspio pridići, ali samo toliko dok Tyson nije munjevito udario u jetru. Berbick je spustio gard i još jedan brutalni lijevi kroše ga je složio na pod. Pokušavao se pridići, ali poput grogirane životinje je teturao od jednog do drugog ruba ringa da bi sudija napokon zaključio da borba više nema smisla.

"Večeras sam došao po krv", urlao je u mikrofon mladi Tyson nakon borbe.

A krvi je bilo do koljena. Naredao je još devet pobjeda do prvog poraza u karijeri od Bustera Douglasa u Japanu 1990. godine. Uskoro će upoznati 18-godišnju Desiree Washington. Prema mišlješnju suda, silovao ju je 1991. godine za što je dobio šest godina zatvora. Izašao je nakon tri, dobio sljedeće četiri borbe, a onda ga je čekao Evander Hollyfield, koji će zapečtatiti Tysonovu sudbinu. U novembru 1996. mu je oduzeo naslov svjetskog prvaka, a u julu sljedeće godine ga i odbranio.

Hollyfieldu je ostao pojas oko struka, ali je iz ringa izašao bez jednog uha koje mu je bijesni Tyson odgrizao u trećoj rundi zbog čega je bio diskvalificiran.

Uslijedili su novi problemi sa zakonom, boksao je sve lošije i kraj je bio neminovan. Izgubio je tri od zadnje četiri borbe. Dno je dotakao u zadnjoj borbi karijere kad je u sedmoj rundi predao meč Kevinu McBrideu.

"U tu borbu sam ušao samo zbog novca. Nije mi se boksalo, bio sam u očajnoj formi i nije više imalo smisla", prisjetio se kasnije tog detalja.

Potrošio 300 miliona dolara, ali danas je sretan čovjek

Nestali su oni udarci, nestala je ona iskonska želja za boksom. Nestao je, konačno, i novac. Svih 300 miliona dolara koje je zaradio, Tyson je spiskao, kaže, ni sam ne zna tačno kako.

Po nekima najbrutalniji udarač svih vremena završio je karijeru s 50 pobjeda i 6 poraza i titulom jednog od najatraktivnijih boraca svih vremena.

Danas je Iron Mike čovjek s dijagnosticiranim bipolarnim poremećajem, muž i otac šestero djece. Živi sa suprugom Lakihom Spicer, s kojom ima dvoje mališana, kćer Milan i sina Moroccoa. 

"Odlično sam se zabavljao, ali više nemam ni dolara. Tako je ispalo. Ali zato imam divnu ženu, koja se brine za mene i predivnu djecu. Nisam ih zaslužio, ali ih imam. I presretan sam zbog toga", kaže danas Tyson.

Ne propustite