Djevojka nije mogla da jede 5 godina, misteriozni bol ju je uništavao, a onda su otkrili zastrašujuću istinu (VIDEO)
Mekenzi Hild je poslije nekoliko godina borbe sa bolešću koju timovi najstručnijih ljekara nisu mogli da definišu, a bolovi u stomaku su bivali sve jači, sticajem srećnih okolnosti uspjela da dođe do rješenja svojih problema i nastavi normalno da živi.
– Odradili smo silne testove i svi rezultati su normalni – Hild se sjetila da je to čula kad je imala 19 godina i bila u bostonskoj bolnici. Tim ljekara koji se nalazio oko kreveta Mekenzi Hild je svojim tmurnim izrazima lica izražavao težinu vijesti koju treba da saopšte ovoj studentkinji Harvarda i njenoj majci koje su tek stigle u Kaliforniju.
Doktori su je poslali na kliniku specijalizovanu za poremećaje ishrane kada je odbijala da jede zbog užasnog bola koji joj je izazivalo jelo.
Sjeća se da je jecala pokušavajući da objasni da nema anoreksiju i sve što želi jeste da jede, ali problem je što nije mogla. Kaže da nikako nije mogla doktore da ubijedi da nije to sve izmislila i da što se više trudila, to su joj manje vjerovali.
U narednih pet godina, sve više je vjerovala da je bol koji se pojavljivao svaki put kad bi nešto pojela bio rezultat stresa, njenog perfekcionizma, traženje pažnje ili jednostavno glad. Kaže da je bilo trenutaka kada ni sama nije bila sigurna o čemu se radi.
Brojne bolnice, poslije mnogih testova, nisu uspjele da nađu nikakvo rješenje. Uklonilu su joj žučnu kesu, ali ni to nije pomoglo. Tokom pet godina kad je studirala i provodila vrijeme na praksi u Južnoj Africi u životu su je održavale infuzije. Trudila se da ne razmišlja o onome što se činilo kao nemoguće, a to je pronalazak objašnjenja za njene bolove, kao i rešavanje istih. Prošle godine, neočekivani sticaj okolnosti je učinio je mogućim rješenje njeniih problema.
Priču ove djevojke možete vidjeti ovdje:
Mekenzijini roditelji su se slučajno upoznali na planinarenju sa profesorom medicine koga je njen slučaj zaintrigirao i nakon što mu je ona detaljno opisala svoj slučaj, on je na osnovu jednog traga u opširnoj priči uputio hirurgu na operaciju u Čikagu. Poslije operacije koja je trajala 2 i po sata, njen život se potpuno promijenio.
Na osnovu informacija kojima su raspolagali, njeni novi ljekari su došli do zaključka da ona ima bolest koja se naziva MALS. To je bolest koja je prvi put definisana pre oko 100 godina i nastaje kada vezivno tkivo koje se proteže od dijafragme i prelazi preko aorte pritiska arteriju koja snabdjeva stomak i druge organe krvlju.
Iako je situacija kada se dešava taj pritisak česta i između 10 i 20% svjetske populacije može da oboli od ovoga, samo 1 odsto pacijenata osjeća teške bolove u stomaku. Prema glavnoj teoriji taj pritisak onemogućava normalan dotok krvi u organe za varenje. Nagli gubitak tjelesne težine može da izazove oboljenje i češće pogađa žene, a nekada i mlađu djecu. Dijagnoza se teško uspostavlja i to na osnovu simptoma kada su druge dijagnoze sa sigurnošću isključene.
Operacija može, u 70% slučajeva, da ublaži pritisak, ali ne postoji siguran način da se procijeni kome će pomoći. Neki ljekari su i dalje skeptični po pitanju ove dijagnoze,prenosi Telegraf.
Što se tiče same operacije, Mekenzi je odisala euforijom jer je konačno poslije šest godina patnje i pet godina hranjenja na cijev dobila pravu dijagnozu. Ispostavilo se da je jedan rengenski snimak koji je odradila na samom početku liječenja nije bilo dobar i da je zato tada isključeno ono što je kasnije postalo očigledno.
– Moja prva reakcija je bilo potpuna nevjera. Nisam mogla da vjerujem da je toliko doktora moglo tako da pogriješi. Ubrzo sam samo bila srećna što sam dobila odgovor – seća se Mekenzi.
Na operaciju je otišla 18. marta, a već sljedećeg dana pojela je pun tanjir kajgane. Nestrpljivo je čekala, ali pošto nije osjetila nikakav bol, počela je da plače. Poslije operacije je neko vrijeme osjećala mučnine, ali je to prestalo čim se njen stomak konačno navikao na hranu. Bol u stomaku se više nije vratio.