CENTAR ZA RAT PROTIV ISIS-a: Ovdje se priprema najpreciznija vojna operacija u historiji

Svijet
CENTAR ZA RAT PROTIV ISIS-a: Ovdje se priprema najpreciznija vojna operacija u historiji
Kako bi se minimizirale civilne žrtve, zbog kojih nastaju problemi na terenu, naredbe mora odobriti brigadir kad ih pregleda odvjetnik Primirje u Siriji je mrtvo, snage odane vladi predsjednika Bašara al-Asada su to i obznanile, a potom je uslijedio jedan od težih zračnih napada na Alep, grad koji će, sada je to već gotovo sigurno, u velikoj mjeri odrediti budućnost i rata i Sirije.

Kako bi se minimizirale civilne žrtve, zbog kojih nastaju problemi na terenu, naredbe mora odobriti brigadir kad ih pregleda advokat. 

Primirje u Siriji je mrtvo, snage odane vladi predsjednika Bašara al-Asada su to i obznanile, a potom je uslijedio jedan od težih zračnih napada na Alep, grad koji će, sada je to već gotovo sigurno, u velikoj mjeri odrediti budućnost i rata i Sirije.

Rusija šalje svoj nosač zrakoplova Admiral Kuznjecov kako bi dao dodatnu zračnu podršku Asadovim trupama u trenutku kad se Kerry zalaže za spuštanje helikoptera i formiranje zona zabrane letenja.

Svi protiv svih

Od mira, dakle, još neko vrijeme ništa, trajat će međusobni sukobi, a i dalje će živjeti teroristička skupina Islamska država za čije je uništenje ključan upravo prestanak rata “svih protiv svih”. To znači da će punom parom i dalje raditi američki zapovjedni centar u pustinjskom predgrađu Dohe. I da će ubrzo dobiti dodatne obveze. Naime, zapovjednik Združenog stožera američke vojske, general Joseph Dunford, objavio je prije nekoliko dana da će iračka vojska ubrzo biti spremna za već dugo najavljivan napad na Mosul, drugi grad po veličini u toj zemlji, koji je pod kontrolom IS-a.

A za tu će operaciju biti ključan centar u Dohi. To je impozantna, iako bezlična, siva betonska zgrada bez prozora, koju izvana nemilosrdno prži katarsko sunce. Pogled iznutra sasvim je drugačiji - dvije velike prostorije ispunjene monitorima ni po čemu ne odaju da zaposlenici nisu negdje unutar Pentagona.

US Army
 
Nametljivi videoekrani, visoka tehnologija za nadziranje, radna mjesta po tzv. kockama i ljudi u vojnim uniformama čine sjedište rata, koji Amerika vodi protiv zloglasne terorističke organizacije Islamske države, stotinama i tisućama kilometara udaljenim od bojišnica Sirije i Iraka. Američki list USA Today proveo je jedan dan s ljudima koji rade u toj zgradi. Brigadir Jay Silveria pregledava fotografije prostrte po stolu u konferencijskoj sobi. Fotografije su zrnate, a prikazuju mali naftni izvor i niz bazena u kojima se prikuplja crno zlato. Tim naftnim izvorom upravljaju pripadnici terorističke skupine IS.

Nalazi se negdje u sirijskoj pustinji. Časnik za navođenje daje kratak izvještaj Silveriji: “Ovo je prilika za udarac jednom od IS-ovih izvora prihoda. U blizini nema civila. Dva američka lovca-bombardera A-10 začas bi mogla biti tamo”.

Zamjerke

Brigadir se okreće vojnom odvjetniku i pita ga ima li pravnih zamjerki. Nema ih. Silveria odobrava akciju i zrakoplovi kreću u misiju uništavanja naftnog izvora. To je samo jedan od primjera američkih akcija protiv IS-a u Siriji i Iraku. Pokazuje kako je zračni rat protiv IS-a najstrože kontrolirana operacija u američkoj vojnoj povijesti. U slučaju akcija protiv IS-a svaki napad mora odobriti časnik s najmanje činom brigadira. Mete se pažljivo ispituju ne samo zbog potencijalne kolateralne štete, nego i zbog određivanja reciprociteta: je li meta vrijedna vremena i troška te koliko napad pridonosi cilju zračne kampanje općenito. Čini se da su Amerikanci naučili lekcije iz Iraka i Afganistana. Naime, velik broj kolateralnih civilnih žrtava u ratu protiv talibanskog režima i diktature Sadama Huseina na kraju je doveo do ogorčenja i otpora lokalnog stanovništva. Neki smatraju da je kaos nastao nakon američkog stupanja na iračko tlo i doveo do uspona skupine IS.

Osoblje je, navodi USA Today, razvilo stoga složenu formulu za procjenu mogućnosti da dođe do civilnih žrtava, a imaju i posebnu metodu odabira konkretnog cilja.

Dobivanje dozvole za unaprijed planirane, odnosno namjerne mete - a to mogu biti skladišta novca, radionice autobombi i postrojenja za vojnu komunikaciju - uglavnom traje od četiri do šest tjedana. No, tzv. dinamične mete, poput naftnog izvora, čine 85 posto napada, a mogu biti odobrene za nekoliko minuta. Jedan od razloga što su pravila za izbjegavanje civilnih meta tako stroga da čak, kako kažu kritičari, onemogućuju vođenje rata punom brzinom jest i to što živimo u vrijeme društvenih mreža, a pogrešni potezi se skupo plaćaju.

Rat iz zraka

Potvrđeno je da je u 15.000 udara poginulo 55 civila. Ta se brojka odnosi na razdoblje od 2014. kad je rat iz zraka počeo. Još se sedam optužbi ispituje, ali je broj poginulih sigurno mnogo veći jer brojka 55, kojom barata američka vojska, govori samo o slučajevima potvrđenima dugim procesom. No, neki smatraju da su kočnice postavljene pred američke zračne snage pretjerane. Chuck Horner, umirovljeni general zračnih snaga koji je vodio napade u Zaljevskom ratu početkom 90-ih godina, kaže da je to “kao da se borite s jednom rukom zavezanom iza leđa”.

Vojska tvrdi da je današnje streljivo mnogo preciznije od bombi bačenih na Irak u vrijeme Zaljevskog rata.

Uostalom, prizori iz zapovjednog centra u Dohi nemaju veze s onima iz prijašnjih ratova kada su piloti odlazili s metama označenima na zemljovidu i ispuštali “glupe” bombe, imajući pritom malo ili nimalo komunikacije s bazom. Bombe bi često sravnile sa zemljom cijele ulice.

Danas se to radi drugačije. Analitičari procijene metu uzimajući u obzir blizinu civila te odlučujući koliko se opasnost za njih može ograničiti. Ako postoji mogućnost da bomba pogodi obližnju zgradu, smanjuju rizik odabirući manje bombe ili fitilj koji može odgoditi eksploziju, primjerice bombu koja će se detonirati tek kada probije metu.

Mjeri se radijus eksplozije svake bombe jer se odabirom streljiva može precizirati šteta. Nedavno je, navodi USA Today, komunikacijski toranj pokraj škole pogođen tako da se srušio podalje od skupine obližnjih zgrada. Analitičari broj potencijalnih civilnih žrtava smanjuju i birajući vrijeme napada, primjerice po noći kad u okolini nema civila. Međutim, čak i kada se poduzmu sve mjere opreza, piloti će odustati od misije ako civili nepredviđeno priđu meti automobilom ili pješice prije početka bombardiranja. Čekanje na zeleno svjetlo zna napregnuti živce, primjerice kao u lipnju kad je koalicija krenula na nekoliko konvoja IS-a koji su bježali iz Faludže tijekom vojne operacije kojom je iz toga grada istjeran IS. Odobrenje za napad došlo je tek nekoliko sati kasnije, nakon što su nadzorni dronovi potvrdili da u konvoju nema civila.

Za strateške interese

Mnogi se zbog toga bune ističući da se tako ne može učinkovito voditi rat. Međutim, Geoffrey Corn, bivši vojni odvjetnik i stručnjak za ratno pravo, branio je inzistiranje američke vojske na politici minimiziranja civilnih žrtava. “To je nužno za sprečavanje pobune lokalnih stanovnika protiv zračnih napada. U konačnici, to je blagotvorno za strateške interese”, izjavio je Corn. Naime, stotine tisuća, ako ne milijuni, civila izginule su u prethodnim američkim ratovima. Analitičari ističu da svjetska javnost više ne bi prihvatila civilne žrtve takvog razmjera.

“Primjena sile ovisi o političkoj klimi određenog vremena”, izjavio je Dik Daso, vojni povjesničar i profesor na sveučilištu u Sjevernoj Karolini. “Ljudi vjeruju da današnjim oružjem možemo sve što želimo te da nema isprike za ubijene civile”, zaključio je Daso. 

Izvor: Jutarnji.hr 

Ne propustite