Ispovijest tužiteljice koja se bavila nasiljem u obitelji: "Imala sam najteži slučaj u svojoj karijeri, žrtva je bila moja sestra"

Nisam je puno pritiskala, ali tada sam već znala

Čim sam završila razgovor s majkom, sjetila sam se fotografije koju sam vidjela koji mjesec ranije. Julijino lice izgledalo je grozno, iznad oka joj je bilo crveno i plavo, na više mjesta na licu su bile masnice. Tada mi se zaklela da je kuhala piletinu za dečka i poskliznula se dok je nosila pladanj.
Nisam je previše pritiskala da govori o tome, ali čak i tada, znala sam više. U noći tog ranijeg izgreda, Julia je pozvala policiju. No, ubrzo je odlučila da ne želi sudjelovati u njegovom progonu, pa slučaj nije išao dalje.
Kad sam stigla u bolnicu, medicinske sestre su jurile po hodnicima, sve je bilo puno liječnika. Činilo mi se kao da svi nešto viču na mobitel. A onda sam, kroz otvorena vrata vidjela svoju sestru. Plastične cijevi su joj izlazile iz nosnica, trbuh joj je bio previjen, a na grudima je imala elektrode.

Imala je unutarnje krvarenje, bila je na rubu smrti

Julia je podigla pogled i pokušala se nasmijati, trudila sam se da ne gledam u prazninu u njenim ustima gdje je nedostajao zub. Sjela sam na rub kreveta i pitala je što se uistinu dogodilo. Počela je plakati. “To je sve moja krivica”, napokon je prošaptala.
Rekla mi je kako se koji dan ranije svađala sa svojim dečkom o vjernosti. Iako mu nije bila nevjerna, on nije volio da se dopisuje sa svojim šefom nakon radnog vremena. Rekao je kako se zbog toga osjeća kao da ga ne poštuje. Onda ju je udario po licu, bacio na pod, a onda više puta udario po prsima, leđima, trbuhu. Dok je ležala na podu kupaonice, obećala je da neće dopustiti da se to više dogodi. Dovezla se u bolnicu sama, dva dana nakon incidenta, imala je unutarnje krvarenje i bila je na rubu smrti.