"Nisam dječak! Mislio sam da jesam, zato što nisam prava djevojčica": Ispovijest "nebinarne osobe" kojoj je tek 10 godina

Čudne priče
"Nisam dječak! Mislio sam da jesam, zato što nisam prava djevojčica": Ispovijest "nebinarne osobe" kojoj je tek 10 godina
Leo ima deset godina. Veći dio života proveo je kao djevojčica, ali je ovog ljeta javno rekao da mu se čini da to nije sasvim u redu.

Leo ima deset godina. Veći dio života proveo je kao djevojčica, ali je ovog ljeta javno rekao da mu se čini da to nije sasvim u redu. Poslije detaljnijih istraživanja svojih roditelja, zaključio je da je “nebinarna osoba” - u njegovom slučaju, i muško i žensko - mada se trenutno oblači kao dječak i koristi muško ime. Ovo je priča o Leu, ispričana njegovim riječima, piše bbc.com.

Nisam dječak. Mislio sam da jesam, zato što nisam prava djevojčica. Probali smo to izvjesno vrijeme i pomislio sam: “Ne, ovo nije u redu.”

Onda smo malo istraživali i otkrili da postoje “rodno nebinarne osobe”... I to je stvarno to, upravo to sam ja.

Ne znam koliko sam imao godina kada sam primijetio da nešto nije u redu. Prvo sam rekao učiteljici. Smetalo mi je što djevojčice nikada ne dobijaju uloge dječaka u igri koju smo igrali. To nije bilo u redu.

Rekao sam joj: “Ja nisam djevojčica.”

Nije mislila da lažem. Ali, budući da tako nešto nije uobičajeno, ne vjerujem da je stvarno mislila da se tako osjećam.

"Znači, ti si dječak?"
Poslije sam razgovarao sam s mamom. Znao sam da će mi pružiti podršku, ali pošto nisam bio siguran u svoje osjećanje, pomislio sam da je bolje da sačekam dok ne budem siguran. S druge strane, nisam mislio da će to nešto pomoći. Bio sam prilično nervozan. Mama je pokazala veliko razumjevanje. Bila je veoma zainteresovana.

“Kako bi se zvala da si dječak? Oduvijek su te više zanimali dječaci, da li bi bila gej, ili strejt?”

Neki drugi roditelji bi se samo nasmijali na ovo, ne bi povjerovali. Ili ne bi znali kako da reaguju, pa i ne bi reagovali. Ne znam kako bih to podnio.

Zbog toga mislim da sam zaista srećan. Dobro je što imam tako divne roditelje.

U školi su se svi super postavili. Učiteljica je rekla cijelom razredu, a drugari su reagovali u stilu: “Strava, baš je zanimljivo.”

Pošto smo svi u uzrastu od devet ili deset godina, to ne utiče ni na šta. Igramo se, ne obraćamo pažnju na lične probleme. Igrao sam se u pesku s drugaricom. Rekla je:

“Znači, ti si dječak?”

“Ne, nisam ni, dječak ni djevojčica. Ja sam rodno nebinarna osoba, znači da sam nešto između.”

Rekla je: “Znači, nisi ni jedno ni drugo.”

Zapravo ne vjerujem da nisam ni jedno ni drugo. Ja sam oboje.

Zaista želim da koristim toalet za dječake zato što mi to više odgovara nego da koristim ženski. Ne dozvoljavaju mi, a mislim da bi trebalo.

Mogu to da razumijem zato što ima mnogo starijih dječaka koji koriste toalet i kojima bi možda smetalo što je tu neko ko nema ono što oni imaju.

I dalje mislim da me riječ “on” ne opisuje na pravi način. Bolje se osjećam kao “ono”, ali to skreće pažnju na mene i moj pol kada pokušavamo da vodimo muške razgovore.

Kada budem stariji, ponovo ću odlučivati o tome, umjesto da ostanem “on”.

Ne postoji tijelo sa dva pola. Toliko bih želio da postoji neko srednje rješenje.

Kada odrastem biće mi teže da kažem da nisam žensko.

"Nije mi važno da drugi razumiju. Jedino mi je važno da me ne vrijeđaju"

Trenutno nosim grudnjak. Ali, kada nosim sportski dres, to može nekako da prođe.

Grudi su prvo što ljudi primjećuju. Kada koriste reč “dječak” ili “ona”, ja ih ispravljam.

Kažem: “Izvinite, nisam ni dječak, ni djevojčica”. I neka tako i ostane.

Ako me nešto pitaju, odgovorim, ali ne mislim da to treba da bude u centru pažnje. To čak nije najzanimljivija stvar u vezi sa mnom.

Zaista bih volio da imam bradu. Veoma mi se sviđa ta ideja.

Možete da implantirate kosu s glave koja onda počne da vam raste kao brada.

Ljudi u ženskom tijelu to rade. Tata mog druga mi je rekao da to funkcioniše, ali možda je pogriješio.

Ako postoji način da to uradite bez blokatora hormona i muških hormona... Ali, onda bi ljudi opet govorili: “Ovaj 'MUŠKARAC' ima bradu.”

Ne želim da me ljudi povezuju s jednim ili drugim polom. Ali znam da hoće, mislim da ne postoji način da to izbjegnem.

Danas sam mnogo srećniji nego ranije. Opušteniji sam i mogu slobodnije da govorim bez stida.

Nije mi važno da drugi razumiju.

Jedino mi je važno da me ne vrijeđaju.

Ne propustite