Šta će biti sa Bosne i Hercegovine kada Ante odraste?
Slučaj srednjoškolca Ante iz Mostara ovih dana potresa javnost u Bosni i Hercegovini.
Nije srednjoškolac Ante osvojio medalju na matematičoj olimpijadi, nije zadivio svjetsku javnost jer priča 20 i kusur jezika, nije ostvario ama baš ništo vrijedno spomena.
Ne, Ante je izvalio što je čak i u paradoksalnoj Bosni i Hercegovini - paradoks.
Ante se tako pohvalio kako Bošnjake može "prepoznati po boji kože i teksturi lica"?! (Kao da Bošnjaci dolaze iz Swazilanda ili Konga, šta li? op.a.)
Među ostalim zabrinjavajućim izjavama koje je izrekao, a koje svjedoče o problematičnim odnosima među tamošnjim tinejdžerima, bila je i ona da strahuje "da će na drugoj strani grada odmah biti prepoznat kao Hrvat i ugroziti svoju fizičku sigurnost, jer i on sam bez problema može prepoznati Bošnjake koji se nađu na suprotnoj obali".
Ante je rođen poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Rođen je u miru. Rođen je u Bosni i Hercegovini, a komšije su mu, svidjelo se to njemu ili ne, "tamnoputi Bošnjaci".
U cijeloj priči najveći problem nije nesretni Ante. Problem je njegov otac, majka, jer ovakve stvari se iznose iz kuće, ne uče se u školi, ni u kafićima.
Antin slučaj se ne može ni nazvati nacionalizmom. To je već rasizam, sa primjesama fašizma i više je nego zabrinjavajuće što srednjoškolci imaju ovako, reći ćemo, ZASTRAŠUJUĆA razmišljanja.
Kakva je budućnost Bosne i Hercegovine sa razmišljanima koje ima Ante? Koliko još srednjoškolaca razmišlja kao Ante?
I, možda i najvažnije pitanje od svega, kako će se Ante i njemu slični ponašati kad odrastu, kada naslijede ovu državu...
Jedno je sigurno, sa ovakvim razmišljanjem srednjoškolaca, budućnost nam nije svijetla...