Niko joj nije vjerovao da je bolesna: Ova djevojka u jednom danu može da dobije čak 5 kilograma i govorili su joj da "prestane žderati" (FOTO)

Dečki su me, zbog tankih listova i jakih bedra, počeli zvati picek
Moja opsjednutost zdravom prehranom seže u doba prije puberteta, od neke dvanaeste, trinaeste godine. Bila sam mršava djevojčica, kratke kose, malo muškobanjasta. Nakon što su mi se roditelji rastali od šeste godine sam nastavila živjeti s tatom. On je mnogo putovao zbog posla, pa sam najviše vremena provela s bakom i djedom. Obožavala sam se igrati u polju s prijateljicom. Tamo smo se mačevale, gradile smo kućice na drvetu, onda bi došli dečki iz sela pa bi nam to srušili. Uglavnom, bilo je zabavno.

U petom razredu, kako smo svi narasli, krenula su i zezanja. Bila su tri dečka koji su obožavali vrijeđati sve redom. Neke cure su bile debele, druge štreberice ili drolje, meni su govorili da imam noge kao picek, kao kokoš. Imala sam uvijek izrazito tanke listove i zglobove, a bedra su mi bila jača. Tada sam već počela paziti što i koliko jedem. Baka bi me morala moliti da za ručak pojedem malo bijelog pilećeg mesa i koji krumpirić. S mamom nisam bila u dobrim odnosima, možda me nazvala dva puta, vidjele smo se kad sam imala 10 godina, nakon toga nikad.
No, odlučila me nazvati mjesec dana nakon mog 13. rođendana. “Čujem da si se zdebljala, moraš smršaviti. Nitko te neće voljeti ak’ budeš debela,” rekla mi je. Kad gledam retrospektivno, mislim da je to utjecalo na moje viđenje tijela i odnose s drugim ljudima, više nego samo zezanje u školi.
Deda mi je umro kada sam bila osmi razred, bio je jako cool, stalno je radio izume u podrumu, a ja sam s njim stalno nešto pilila i rezbarila. Njegova posljednja želja je bila da upišem srednju medicinsku školu. Valjda da budem sigurna da ću imati posao, bio je jako pragmatičan. Tako sam i napravila, iako me oduvijek privlačila umjetnost.