Bloomberg: Prijeti li svijetu nova opasnost od kineskog duga
Mnogi dijelovi kineske ekonomije počivaju na dugovima, posebno od perioda globalne finansijske krize. Tokom posljednje decenije, ukupni dug Kine porastao je za 465 odsto. Tokom 2015. godine dug je povećan za 247 odsto bruto domaćeg proizvoda, dok je 2005. povećan za 160 posto. Redakcija portala Bloomberg podijelila je ukupni dug Kine u četiri segmenta – bankarski, korporativni, vlada i domaćinstva.
Dug banaka je neznatno opao u odnosu na veličinu ekonomije zemlje u proteklih 10 godina, tokom prošle godine iznosio je 19 procenata BDP-a. U međuvremenu, koorporativni dug skočio je sa 105 na 165 odsto BDP-a, dok se dug vlade povećao na 22 odsto BDP-a. Dug domaćinstava povećao se za više od 40 procenata.
Uprkos brzom rastu, dug domaćinstava u Kini je znatno ispod nivoa u SAD prije krize. Tokom vrhunca u 2007. godini, dug domaćinstava dostizao je skoro 100 procenata BDP-a. Štaviše, štednja stanovništva u Kini je dva puta veća od samog duga. Depoziti su krajem prošle godine iznosili oko 55 milijardi juana, dok je dug bio 27,4 biliona juana.
Profimedia, Zuma Press
Još jedna velika razlika između Kine i SAD iz doba prije krize, jeste to što su kineski stambeni objekti najčešće kupljeni uz značajne avanse. Prema istraživanju o potrošnji domaćinstava u Kini, prosječna zaduženost stanovništva u urbanim sredinama je jako niska, a hipotekarni dug je rijedak kao i prethodnih godina. S obzirom na to da je u Kini visoka stopa štednje, a nizak koeficijent zaduženosti, malo je verovatno da će domaćinstva izazvati finansijsku krizu.
„Ukoliko ogromni dug izazove krizu u Kini, varnica će vjerovatno doći iz korporacija i njihovih glavnih kreditora – banaka“, navodi sajt Bloomberg.
Problemi nisu ravnomjerno raspoređeni između svih dijelova korporativnog sektora, pa tako kompanije koje se bave energetikom imaju najnižu sposobnost servisiranja duga. Kako piše Bloomberg, srednja zarada kineskih energetskih kompanija tokom prošle godine, bez kamata i poreza, manja je od ukupnog iznosa kamata. Nasuprot tome, zarade kineskih zdravstvenih kompanija su devet puta veće od kamata, dok je zarada kompanija za informacione tehnologije i telekomunikacije oko pet puta viša od kamata.
Dok određene grane industrije i preduzeća grcaju u dugovima, sudeći prema MMF-ovom nedavnom izvještaju, prosječna zaduženost kineskih kompanija nije visoka. Od 2006. godine, privatne kompanije su smanjile srednju vrijednost obaveze prema 55 odsto zajedničkog kapitala. Međutim, u državnim preduzećima je ta situacija nepromijenjena i iznosi oko 110 odsto. Koeficijent je porastao na samom kraju lanca distribucije, zbog dugovanja firmi u oblasti građevinarstva , rudarstva, nepokretnosti i komunalija.
Kina se od drugih tržišta bitno razlikuje po nekoliko tačaka. Mnoge velike korporacije i skoro sve velike banke su u vlasništvu države, pa su dužnici i poverioci u vlasništvu istog entiteta. To praktično znači da bi Kina dugove mogla riješiti na krajnje neobične načine. Jedan scenario jeste da bi mogli uzeti od kompanija koje dobro stoje i dati onima koje se bore sa dugovima. Drugi način je da vlada jednostavno pokrije cijeli dug. Neka neprofitabilna državna preduzeća imaju podršku kreditiranja od strane njihovih banaka kako bi održali nivo zaposlenosti na prihvatljivom nivou. Ti dugovi bi eventualno mogli biti apsorbovani od strane države kao dio troškova socijalne zaštite.
Kako Kina postepeno otvara tržište akcija i obveznica, više kapitala će biti dostupno za izmiravanje obaveza zemlje. To bi tokom narednih nekoliko godina trebalo olakšati uključivanje kineskih akcija i obveznica na svjetskim indeksima.
Sve ovo ne znači da se Kina ne suočava sa ozbiljnim problemima. Rast se usporava i ekonomija zahtijeva ogromne promjene. Nesumnjivo će biti pobjednika, gubitnika i potresa na tržištu. Nije izvijesno da će se kineska Vlada u narednoj deceniji nositi sa izazovima tako vješto kao što je to činila u prošlosti, s obzirom da je ova ekonomija zemlje daleko veća i složenija.
Srećom po ostatak svijeta, Kina ima visoku stopu štednje. Kontrole kapitala nisu u potpunosti podignute, što porast kapitala čini teškim procesom. Vlada ima skoro potpunu kontrolu nad bankarskim sektorom. Pored toga, banke Kine dobijaju oko 70 odsto svojih sredstava iz depozita. Poređenja radi, investicione banke u SAD su se u 2008. godini u velikoj mjeri oslanjale na kratkoročno finansiranje na tržištu.
Ako je suditi po trenutnim uslovima, malo je vjerovatno da će kineski dug izazvati globalnu krizu u bliskoj budućnosti, zaključili su analitičari Bloomberga.
(Capital.ba)