Nekada je glasilo ovo pravilo, i bili smo zadovoljni, zar ne?

U vrijeme Jugoslavije mnogi će se složiti s time kako smo bili srećni kao djeca u odnosu na našu djecu - ma nismo imali ni fiksne a kamoli mobilne, nije nam bilo teško da odemo 5 km kod druga ili drugarice, da pješačimo do škole, da guramo autobuse kad je 1,5 metara snijega napadao, a sada kad padne 10 cm - kolaps !

Gledali smo u ulici kod komšije crno - bijeli televizor poslije dnevnika - a sad ?????????? Pa naša djeca ne znaju šta je radost, nemaju vojsku, radne akcije, nemaju mogućnost da shvate sta je sreća koju smo mi imali...

A bome, nemaju ni pravilo 8 sati rada, 8 sati kulture, 8 sati odmora.