Životne priče najvećih šampiona YU boksa

Lifestalgija
 Životne priče najvećih šampiona YU boksa
BENEŠ, JOSIPOVIĆ, KAČAR, PARLOV, PERUNOVIĆ

Marijan Beneš (Beograd, 11. jun 1951) jugoslovenski bokser iz Banjaluke, smatra se za jednog od najboljih yu boksera svih vremena. Poslije briljantne amaterske karijere i osvojene zlatne medalje na prvenstvu Evrope u boksu 1973. godine održanom u Beogradu, prešao je u profesionalce i osvojio titulu evropskog prvaka u verziji Evropske bokserske unije (EBU) u lako-velter kategoriji 1979. godine. Titulu profesionalnog prvaka je uspješno odbranio četiri puta i na kraju ju je izgubio na poene 1980. godine. Iz boksa se povukao 1983. godine poslije teške povrede oka. Ne zna se tačno iz kog meča je ova povreda proizašla, po nekima 1983. godine u meču protiv Luisa Minchila, po drugima Beneš je ovu povredu vukao još od 1979. godine, od borbe protiv Sandija Torresa u Zenici. Tokom svoje karijere, Beneš je imao nebrojeno puno povreda, čak dvadeset šest puta je imao slomljene kosti na različitim mjestima. Povrede glasnih žica su uzrokovale da njegov govor postane tih i spor.

Tokom svoje amaterske karijere, Beneš je osvojio devet naslova prvaka Bosne i Hercegovine i četiri naslova prvaka Jugoslavije.

Beneš je imao ukupno 39 profesionalnih mečeva, od kojih je 32 pobjedio (21 meč nokautom) a šest je izgubio (tri nokautom) i jedan meč je boksovao neriješeno. Ukupno je odboksovao 233 profesionalne runde.

Za Marijana Beneša su pisali da se prvi dovezao BMW-om u Banju Luku. Zatim, da se prvi prošetao sa popularnim kaubojkama, da je zaradio više od šest miliona maraka, napravio dvije kuće, otvorio dva kafića. Dva puta se ženio i dobio tri kćerke i jednog sina. U ratu je izgubio sve, da bi se dolaskom mira vratio u BiH i opet nastavio da živi u njegovoj Banjoj Luci. Beneš sada radi u bokserskom klubu Feniks iz Banja Luke.

 

 

 

Ne propustite