Nema razloga da BiH ne izveze oružje Ukrajini!
Za izvoz oružja u vrijednosti od pet miliona eura, koje je UNIS grupa trebala krajem prošle godine izvesti u Ukrajinu, još uvijek nema saglasnosti.
Bosanskohercegovački entitet Republika Srpska protivi se ovom izvozu, jer "ne želi da učestvuje u naoružavanju strana u sukobima u Ukrajini", zbog čega je ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Boris Tučić podnio ostavku, a obustavu izvoza je zatražila i zvanična Moskva.
Budući da je za saglasnost za izvoz potrebno i odobrenje Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine, o tome, ali i drugim pitanjima, novinarka Al Jazeere Balkans Snježana Mulić-Softić razgovarala je s njegovim prvim čovjekom - Zekerijahom Osmićem.
Kakav je po ovom pitanju stav Ministarstva odbrane, a budući da je ono, pored ministarstava vanjskih poslova, sigurnosti, vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, u lancu koje izdaje odobrenja za konačnu saglasnost za izvoz oružja?
Osmić: Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa pokrenulo je zakonom propisanu proceduru i incijativu i dobilo pozitivna mišljenja od nadležnih ministarstava za ovaj izvoz, pa tako i od Ministarstva odbrane. U davanju saglasnosti mi smo se rukovodili Zakonom o odbrani i Odbrambenom politikom Bosne i Hercegovine.
Rok za dobijanje saglasnosti je istekao krajem godine, a UNIS grupa je podnijela krivične prijave protiv osoba koje su stopirale izvoz municije Ukrajini, navodeći da će šteta po Bosnu i Hercegovinu i njenu namjensku industriju biti puno veća od vrijednosti njene robe i da ne postoje zakonska ograničenja za izvoz. Kako Vi gledate na ovaj problem?
Osmić: Smatram da je pozadina ovakve odluke politički interes, a ne zaštita države ili njenog evropskog puta. Posljedice ovog čina su nesagledive, jer se radi o potpisanim ugovorima i višemilionskim iznosima.
Postoje li u konkretnom slučaju neki međunarodni kriteriji koji sprečavaju izvoz oružja u Ukrajinu?
Osmić: Ukrajina nije pod zabranom i sankcijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, OSCE-a i Evropske unije. Smatram da ne postoji formalno-pravni razlog da se municija ne izveze.
Da li je ranije bilo sličnih problema i kako ste ih riješili?
Osmić: Ministarstvo odbrane izdaje saglasnost, u skladu sa Zakonom o odbrani, vodeći računa da li će prethodni izvoz utjecati na bezbjedonosnu politiku i da li će predmetne količine utjecati na sigurnost i bezbjednost Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, odnosno da li će količine koje se izvoze izazvati debalans u naoružanju.
Uzmemo li u obzir činjenicu da je veliki dio svijeta zahvaćen sukobima, znači li to da Bosna i Hercegovina može izvoziti oružje samo zemljama u kojima je mir i koliko njena namjenska industrija u tom slučaju gubi?
Osmić: Bosna i Hercegovina može izvoziti, vodeći računa o zabranama i sankcijama Vijeća sigurnosti UN-a, OSCE-a, EU-a, vodeći računa o preuzetim međunarodnim obavezama, vanjskoplitičkim interesima, pravilima ponašanja EU-a o postupanju kod izvoza oružja, principu neširenja oružja za masovno uništavanje, kao i da je izvoz u skladu sa sigurnosnom i odbrambenom politkom Bosne i Hercegovine.
Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić smatra da bez čvrstog međunarodnog stava i podrške ne bi trebalo izvoziti oružje u zemlje gdje su u toku sukobi, mada kolektivni šef države o tome još nema stav. Ko je taj ko u državi presuđuje o takvom problemu i mora li međunarodna zajednica uredovati u Bosni i Hercegovini i kada su takve stvari u pitanju?
Osmić: To je političko pitanje i mi očekujemo stav Predsjedništva Bosne i Hercegovine da se izjasni po ovom pitanju.
Ima li Ministarstvo odbrane podatke o tome koliko koja tvornica proizvodi oružja i opreme i kome je izvozi i kako inače ide taj lanac obaveza i odgovornosti?
Osmić: Ministarstvo odbrane tu nema zakonsku nadležnost - to je jedinstven slučaj u svijetu. Za ovo su nadležna entitetska ministarstva i uprave, odnosno entitetske vlade.
Može li Bosna i Hercegovina računati na jedinstvo vojske (Oružanih snaga Bosne i Hercegovine) u slučaju secesije ili vanjske agresije?
Osmić: Oružane snage Bosne i Hercegovine su jedinstvena državna struktura, struktura koja ujedinjuje zemlju i koja svojom spremnošću i profesionalizmom pokazuje sposobnost da pruža podršku civilnim organima vlasti, civilnom stanovništvu, ali i da učestvuju u misijama NATO saveza, doprinoseći izgradnji arhitekture svjetskog mira i stabilnosti. Želim da dodam da se mi nalazimo u NATO i EU integracijskom procesu. Taj proces je još u ranoj fazi i sigurno će vrijeme koje je pred nama dovesti do unutrašnje stabilizacije i demokratizacije Bosne i Hercegovine. Mi smo, kao Ministarstvo odbrane i Oružane snage Bosne i Hercegovine, spremni u tome dati i svoj doprinos.
Zašto se uništavaju velike količine oružja? Može li se li se ono prodati legitimnim kupcima (zemljama koje ga kupuju u svrhu samoodbrane), a da se ta dobit koristi, recimo, za deminiranje i zaštitu nastradalih od mina i posljedica rata, za nabavku proteza i slično?
Osmić: Na tržištu slobodno rade sve fabrike oružja. Treba napomenuti da predmetno naoružanje nije iz kapaciteta Miinistarstva odbrane, nego privrednih subjekata čija je to djelatnost. Dakle, mi nismo vlasnici municije koja se treba izvesti u Ukrajinu.
Kada je riječ o Ministarstvu odbrane, ono raspolaže sa 16.000 tona viška municije i minsko-eksplozivnih sredstava te 40.000 komada raznog naoružanja, malog i velikog kalibra. Viškovi se rješavaju na tri načina - prodajom, donacijom i uništenjem. Ministarstvo odbrane do sada nije vršilo prodaju viškova.
Što se tiče oružja, ono se ne uništava. Uništavaju se samo minsko-eksplozivna sredstva, jer su nesigurna za dalje skladištenje. Tako je u 2014. godini uništeno 1.168 tona minsko-eksplozivnih sredstava, a za 2015. godinu planirano je rješavanje oko 2.300 tona viška municije.
Kada se radi o donacijama, realizirali smo donaciju od 84 haubice za Vladu Islamske Republike Afganistan i planiramo Iraku donirati 15.400.0000 metaka, a za što čekamo odluku Predsjedništva Bosne i Hercegovine.